Nakon višegodišnjeg istraživanja policija je u četvrtak podnijela kaznenu prijavu protiv 45-godišnjeg srbijanskog državljanina.
Neslužbeno doznajemo kako je riječ o Spasoju Petkoviću Štuki. Sumnjiče ga da je nakon pada Vukovara u studenome 1991. sudjelovao u strijeljanjima zarobljenika te u hangaru na Ovčari zlostavljao i ubijao zarobljene hrvatske branitelje i civile dovedene iz vukovarske bolnice, a među njima i francuskog državljanina Jean-Michela Nicoliera.
- S obzirom na to da je osumnjičeni srbijanski državljanin nedostupan, hrvatska će policija u suradnji s nadležnim tijelima u RH i inozemstvu maksimalno intenzivirati mjere traganja s ciljem uhićenja i privođenja osumnjičenika pravosudnim tijelima RH - stoji u priopćenju.
- Haški istražitelji nisu priznali iskaze svjedoka pokajnika Spasoja Petkovića zvanog Štuka jer su ih smatrali lažnima i nevjerodostojnima, a i srbijansko tužiteljstvo nije smatralo njegove iskaze o događajima na Ovčari istinitima, zbog čega ga nisu ni procesuirali. Na temelju čega onda Hrvatska smatra da je on sudionik masakra na Ovčari i da ima veze s likvidacijama? Prije bi se reklo da je ta tužba, podignuta 26 godina nakon Ovčare, zapravo dio predizborne kampanje za izbor novog državnog odvjetnika, a ne nešto što će na sudu imati uporište - kaže Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje grada Vukovara i savjetnik ministra branitelja.
On je komentirao netom podignutu optužnicu protiv Spasoja Petkovića Štuke, Srbina, pripadnika JNA u vrijeme okupacije Vukovara.
Josićevo mišljenje dijele i ostali vukovarski branitelji koji kažu kako se ime Petkovića Štuke provlači kroz neke iskaze branitelja Vukovara, posebice onih koji su preživjeli Ovčaru, Dragutina Berghofera i Vilima Karlovića, ali da su i oni posvjedočili kako je Štuka zapravo bio sporedan lik.
- Nezadovoljan sam jer ovom optužnicom i Hrvatska utječe na to da se za masakr na Ovčari krivima smatra tek nekolicina pijanih četnika koji su to valjda sve učinili na svoju ruku, a ne ide se za tim da za Ovčaru odgovaraju vojska JNA, njezini generali i Srbija - dodaje Josić.
Prema iskazima koje su svojevremeno istražiteljima dali svjedoci Ovčare Berghofer i Karlović, Štuka nije bio taj koji je u hangaru na Ovčari tražio Nicoliera i potom ga izveo na mučenje, iako ga se spominje u nekim drugim iskazima kao osobu koja je “bila tu negdje”.
To je, uostalom, potvrdio i Stanko Vujanović, glavni odgovorni za Ovčaru, koji je u Srbiji osuđen na 20 godina zatvora za ratni zločin, a koji je također rekao da Štuka nije bio u blizini hangara na Veleprometu i Ovčari u noći masakra, nego kilometar i pol dalje.
'To što sam Francuz ne znači da ću se izvući'
Jean Michel rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. U Francuskoj bio njegovatelj djece, živio je bezbrižnim mladenačkim životom.
Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti krajem kolovoza 1991. pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom selu, općina Barilović kod Duge rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut TV snimkama i nepravdom prema braniteljima.
Bio je mlad i neiskusan, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru.
Ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenog te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći sa 20. na 21. studenog 1991. godine.
- Vukovar je moj izbor, u dobru i zlu. Eto, izgubili smo. A to što sam Francuz ne znači da ću se izvući... Došao sam u Vukovar jer sam mislio da mogu pomoći ovim ljudima. Više puta su mi predložili da se vratim u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnje... Tako je, s osmijehom na licu, u podrumu vukovarske bolnice govorio ranjeni Jean Michel.
'Ovo je klaonica'
Njega je ondje uočila pariška reporterka Agnes Vahramian, intervjuirala ga i snimila, ni ne sluteći da će mučki biti pogubljen samo nekoliko sati kasnije. Kad ga je pitala kako bi još opisao sve što je u Vukovaru preživio, 25-godišnjak joj je odgovorio na francuskom: 'Klaonica, to je bila klaonica...'
Mladi je Francuz, svjedoče njegovi suborci, bio izrazito vedar i optimističan čovjek, ratnik iznimne hrabrosti, koji svoj zarazan osmijeh nije skidao s lica ni kad je znao da ga čeka strašna smrt.
Mučili su ga i tukli zajedno sa Sinišom Glavaševićem, a onda ga izvukli polumrtvog i pogubili u noći na 21. studenoga, na Ovčari, svjedoči preživjeli Dragutin Berghofer.
Mladi Jastreb: Bio je vrlo hrabar i staložen
Bio je to vrlo inteligentan i bistar dečko. Imao je izvanredne ideje vezane za obranu. Bio je sitniji, vrlo staložen, i hrabar na ratištu. Kad je ranjen, već smo bili u okruženju, prisjetio se Branko Borković Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Tijelo nikad nije nađeno
- Govorila sam mu da je on moj pjevač na mjesečini. Bio je idealist, volio je čitati kao i ja, volio je klasičnu glazbu, imao je djevojke... Bio je to moj Jean Michel. U ožujku 1991. odlučio je otići u Hrvatsku, mi smo ga podržavali. Kada nađu njegove posmrtne ostatke, želja obitelji je da ostane u Hrvatskoj. Pričao mi je puno o suborcima, koliko ih voli, i mislim da je njegovo mjesto tu - rekla je svojedobno njegova majka Lyliane Fournier kada je posjetila tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića koji joj je uručio posmrtno odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost koju je Jean Michel Nicolier pokazao u obrani Vukovara.
On je prvi stranac dragovoljac Domovinskog rata koji je dobio odličje. Na svečanoj ceremoniji 2011. bio je i njegov zapovjednik. Prisjetio se koliko je bio hrabar.
- Bio je snajperist, a u najžešćim borbama bio je mrtav hladan i izuzetno hrabar. Pitao sam ga zašto je došao u Hrvatsku, a on mi je rekao na francuskom, a jedan dečko je prevodio: "Ja volim hrvatski narod. Vi morate imati svoju državu, vi to zaslužujete". Na Ovčari su najprije ubili Sinišu Glavaševića, a zatim njega - ispričao je Nikica Burić Samoborac.
Neutješna majka
Humak Lyliane Fournier, Michelova majka, pronašla je sina kraj vukovarske bolnice. Šaku zemlje odnijela je u Francusku. U zemlju je posadila biljku. Nazvala ju je - nada.