Njemačka je potpisala kapitulaciju 7. svibnja 1945. godine. Dan kasnije službeno je završen Drugi svjetski rat u Europi. Povodom 75. godišnjice njegovog završetka donosimo vam feljton u četiri nastavka o posljednjim danima Trećeg Reicha. U drugom nastavku govorimo o tjeskobi i depresiji njemačkih građana te epidemiji samoubojstava tih zadnjih mjeseci.
Potpuni očaj i strah - od toga se može, mislili su tada mnogi u Njemačkoj, pobjeći samo u smrt. O tome su najviše razmišljali oni Nijemci koji su bili izravno izloženi vjerojatnom sovjetskom osvajanju.
- Jedan od mračnih načina kao se manifestirala duboka tjeskoba bila je epidemija samoubojstava u završnim tjednima Trećeg Reicha, koja se nastavila u svibnju kako su vojni poraz i neprijateljska okupacija poprimili obrise. 'Stanovnicima Berlina jasno je da će Rusi uskoro biti u Berlinu i ne vide drugu mogućnost - osim cijanida', primijetio je jedan pastor otprilike u isto doba.
Za porast sklonosti samoubojstvu okrivljavao je stravične priče Goebbelsove propagande o ponašanju Sovjeta. To je nedvojbeno bio najutjecajniji čimbenik. Žene su radije počinile samoubojstvo nego se suočile s vjerojatnošću da će biti silovane. Neke su se poslije ubile. Mnoge bi to učinile samo da su imale s čime.
U Berlinu gdje su postojali statistički podaci o samoubojstvima, čak i ako su oni bili nepotpuni, trend je bio jasno vidljiv. Na vrhuncu, u travnju i svibnju tijekom bitke za Berlin, 3882 osoba počinila je samoubojstvo. Sveukupno se 1945. u gradu dogodilo 7057
samoubojstava, 3996 od njih počinile su žene - navodi povjesničar Ian Kershaw u svom djelu Kraj: Slom Hitlerove Njemačke 1944. - 1945.
Pljačkali, pustošili, silovali...
U Demminu, gradiću u zapadnoj Pomeraniji s oko 15.000 stanovnika prije rata, a koji je u međuvremenu već postao dom mnogim izbjeglicama, više od 900 ljudi, većinom žena, počinilo je samoubojstvo tijekom tri dana nakon dolaska Crvene armije 1. svibnja.
- Jedan je čovjek ustrijelio svoju ženu i troje djece prije nego što je ispucao panzerfaust, a potom se objesio. Obitelji su se zabarikadirale u kuće, blokirale vrata namještajem.. Potom su se čuli glasni, strani glasovi kako udaraju rukama i nogama po vratima prije nego što su vojnici Crvene armije, od kojih su mnogi izgledali vrlo mlado, provalili tražeći satove i nakit. Drugi zloslutni zahtjev bio je 'Frau, komm!'.
Postrojbe koje su pljačkale i pustošile, često pod utjecajem pića, ispunile su ulice. Gradski predstavnici bili su odmah streljani. Kuće onih za koje se pretpostavljalo da su članovi Nacističke stranke bile su zapaljene, a požari su se širili, opkoljavajući one susjedne sve dok uskoro veći dio centra grada nije bio u plamenu - piše Kershaw o užasima koji su se događali u malom gradiću na sjeveroistoku Njemačke, udaljenom oko 200 kilometara od Berlina.
- Užasnute, žene su bile paralizirane od itekako opravdanog straha da će biti silovane. Pokušavale su se sakriti ili odjenuti se u mušku odjeću, no vrlo bi ih često pronašli.. Mnoge su bile silovane, često više puta. U toj sceni iz Sodome i Gomore (kako se činilo jednom svjedoku), prestravljeni su ljudi u trenutku odlučivali ubiti sebe, a katkad i svoje obitelji na koji go su način mogli - otrovom, vatrenim oružjem, vješanjem ili utapanjem u obližnjim rijekama, Peeneu i Tollenseu. U jednom slučaju zabilježena je smrt trinaestero članova obitelji.
Cijele su obitelji kretale prema rijeci, međusobno se vezale te se bacale u hladnu vodu. Mnogi stariji ljudi na taj su si način oduzeli život. Tjednima poslije pronalažena su napuhnuta tijela kako plutaju u rijeci. U nekim slučajevima žene su u panici uzimale djecu za ruke i skakale s njim u rijeku - opisuje stravične događaje u svojoj knjizi Ian Kershaw.
'Svi smo se osjećali kao da je došao kraj svijet'
Jednu djevojčicu, tada u dobi od 11 godina, prilikom bijega iz njihovog doma u plamenu, baka je povukla natrag kada ju je majka iznenada zgrabila i počela vući na obalu rijeke.
'Svi smo mislili da ćemo živi izgorjeti', prisjetila se mnogo godina poslije.
'Nismo se više nadali životu, osjećala sam da je došao kraj svijeta, da je to kraj moga života. Svi u Demminu tako su se osjećali'
Divljanje Crvene armije i silno zlostavljanje pokorenog njemačko stanovništva, objašnjava Kershaw, tek je postupno dovedeno pod kontrolu sovjetskih vlasti nakon okončanja rata. No, u prvim danima svibnja 1945. rat je još uvijek trajao. Baš kao i patnja.