Dvorac Windsor na čuđenje svoje mladenke kojom se vjenčao u veljači 1840. godine i svih u dvorcu princ Albert je napunio božičnim drvcima. Smatrao je da se i neki njegov običaj treba udomaćiti u Engleskoj i nije se dao odgovoriti od te ideje.
Kraljica, njegovo novopečena supruga, je nakon prvotnog šoka običaj prihvatila i tako uvela njemačke božićne običaje na engleski dvor.
Princ drvca darivao školama i vojarnama
Slika njih dvoje ispred božićnog drvca ubrzo je pokrenula novi trend te su ljudi masovno počeli s kićenjem jelki. Engleskinje su odmah poželjele da i one u svojim domovima imaju istu stvar Princ Albert je uskoro počeo sa tradicijom da velik broj drvaca daruje školama i vojarnama.
Za razliku od jelki koje su u Njemačkoj bile ukrašavane jabukama i narančama, princ je odlučio da svoje "božićno drvo" ukrasi bombonama, papirnim cvijećem, mašnama, sitnim igračkama.
Zapravo, prije princa Alberta, kraljica Charlotte, supruga Georga III. je upoznala Engleze 40 godina ranije sa kićenjem bora, ali su upravo Albert i Victoria taj običaj popularizirali.
Anđeo je najčešće ukrašavao vrh drvca
Viktorijansko Božićno drvce bilo je vrlo složeno i bogato ukrašeno. Ukrasi su uključivali paprenjake, bombone od marcipana, tvrde bombone, kekse, voće, male limene vojnike, papirnate lepeze, zviždaljke, suho voće, orahe i bobice svih vrsta. Papirnate košarice napunjene orasima, bombonima i drugim slasticama bile su viktorijanski favorit.
Ukrasi domaće izrade bili su također česti poput malenih, ručno šivanih lutaka, dječjih rukavica i svježe pečenih šećernih kolačića. Svijeće su pažljivo stavljane na vrh svake grane, a anđeo je najčešće ukrašavao vrh drvca. Djeca su često pomagala u izradi ukrasa. Izrađivali su vijence od brusnica ili papirnatog cvijeća.
Najpopularniji viktorijanski ukras bio je bez sumnje anđeo staklenih krila, zlatne kose i haljine i lica od nepocakljena porculana. Anđeli su predstavljali viktorijanski ideal djetinjastve ili ženstvene nevinosti.
Ujedno je kraljica Viktorija bila i ona koja je poslala prvu službenu božićnu čestitku nekog dužnosnika svome narodu.
Inače, božićno drvce je njemački izum iz 17. stoljeća, no i ono vuče korijene iz poganske prakse ukrašavanja kuće zelenilom u prosincu. Ali legenda kaže kako je sam Martin Luther još u 16. stoljeću ukrasio božićno drvce svjećicama.
U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira na to što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak.