Život u šumi je bio jednostavniji i u skladu s prirodnim ritmovima. Nema struje, nema restorana i nema dućana, rekla je Elena, magistrica psihologije, doktorica primatologije i timariteljica zagrebačkog ZOO-a
Vidi originalni članak
Uvijek ću pamtiti jutra na Madagaskaru. To su bila posebna buđenja koja nigdje drugdje ne možete doživjeti. Svako jutro su me budile grupe lemura koje su se glasno glasale dok su prolazile iznad mog šatora. Bilo je stvarno svakakvih trenutaka, čak i kada oko mene na Madagaskaru nije bilo nikoga. Prvu noć na terenu sam u kampu provela sama. Bilo je šest, pola sedam navečer. Najveći mogući mrak. Nije mi bilo svejedno, ali nisam osjećala strah, ispričala nam je magistrica psihologije, doktorica primatologije i timariteljica zagrebačkog zoološkog vrta Elena Račevska (35) koja je prvu noć na Madagaskaru provela u kampu suradnika NGO-a SEED Madagascar.