Na Violet roadu, tri kilometra od Kabula u pravcu zračne luke, u prometnoj nesreći s vojnim vozilom poginuo je dječak. Pregazio ga je talijanski oklopnjak.

- Izađite van, osigurajte mjesto nesreće i posadu. Vozača odmah evakuirajte u bazu kako ga netko ne bi napao - bila je to uobičajena dojava tog popodneva 2006. dežurnoj ekipi za očevide u ISAF-ovoj bazi hrvatske Vojne policije u Kabulu, prisjeća se nadnarednik zagrebačke Vojne policije Zoran Lepen (45) koji je u uzavrelom Afganistanu preživio punih 13 mjeseci. Violet road među našim vojnicima je poznatija još i kao cesta smrti.

- Prizor na mjestu nesreće bio je jeziv. Dječakov mozak se rasprsnuo pod kotačima 20 tona teškog oklopnjaka. Od njega nije ostalo ništa. Tijelo mu je potpuno zdrobljeno. Dječaci su se igrali na izrovanoj kabulskoj cesti i u jednom trenutku 12-godišnjak je nespretno podletio pod kotače vojne Pume koja je izbjegavala rupe velike poput dječjih grobova.

Vozača su zbog sigurnosti odmah evakuirali i s drugim vozilom prevezli u vojnu bazu na sigurno da mu se razjarena rodbina ili mještani ne bi osvećivali. Zanimljivo je da u momentu nesreće nema nikoga, a samo tren poslije okupi se more ljudi. Kao da iz zemlje izviru. Okružili su nas. Nisu bili agresivni, ali smo morali biti oprezni pa smo za svaki slučaj radili takozvanu kružnu obranu.

Nedugo zatim pristigla je jedna žena u pratnji nekoliko muškaraca. Ona je nešto bijesno i nerazumljivo govorila mlatarajući rukama. Prevoditelj je kazao da su to roditelji. Jako su vikali i gestikulirali. Talijanski vojnici su roditeljima na cesti kao odštetu za smrt djeteta ponudili 400 dolara i oni su se najednom smirili. Plača nije bilo. Grobna tišina. Sagnuli su se, u razvučenu deku pokupili ono što je ostalo od dječaka i mirno se razišli.

>>> Više pročitajte u novom broju 24sataExpressa