Dragi dnevniče, danas sam opet sretan. Eto, vratili su me u Sabor (moš’ si mislit što su me oni vratili - ja se vraćam kad ja hoću), ali neka sam ja doma. Ona Amerika malo će pričekati jer nikome nisam ostao dužan. Dok ne riješim s Jadrankom što imam, ne mičem se iz klupe. Pa makar i magareće. Ne znam gdje ću sjediti, ali to nije ni važno. Navodno će mi susjed biti Kajin i Lesar. Joj što ću im raditi, ako uspijem od njih doći do riječi. Ne mogu više čuti tog Kajina i balalajke o Istri. Vidjet će što je Dalmacija (heheheheh) Pokazat ću ja dečkima i slike s vrtuljka što me snimila Mirjana u Americi. Priznajem, nisam toliko uživao koliko sam glumio jer me malo propuhalo, kao onda na Malo vitra. Opet sam se ukliještio, ali neću im dati gušta. Naslušao sam se njihovih gluposti s one foteljice u kojoj sad sjedi Jadranka (ali neće još dugo ako Bog da). Ako se dečki neće družiti sa mnom, gađat ću ih papirnatim aviončićima, a Jadranku počastiti korom od mandarine. E baš mi je Luka poslao jednu kašetu, a on uvijek misli na mene. Dobar je on dečko. Lesaru bi mogao napisati pjesmu, onu erotsku, pravu mušku balkansku... Uf :-). Mislim da se ne bi naljutio. A ako i bi, baš me briga, ionako me jednom umalo išamarao pred svima. Najviše se radujem Šeksu. Palit ću mikrofon kad god otvori usta. Joj, kako ću mu stalno upadati u riječ, pa nek mi zoves stražu. On će meni... A možda mu ubacim i koji kolač s makom jer on kaže da njih jedu prepotentni. Kupit ću i orahnjaču za Sabor jer Šeki kaže su orasi za one koji imaju insuficijenciju potentnosti...