U Referentnom centru za opekline u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici samo prošle godine bilo je oko 250 pacijenata, od čega desetak teških. O opečenim mališanima skrbi tim na čelu s dr. Zoranom Barčotom.

- Imao sam opekline trećeg i četvrtog stupnja na 80 posto tijela. Koža mi je bila potpuno uništena. Bio sam u induciranoj komi, a šanse za preživljavanje bile su mi samo do 12 posto. Oporavljao sam se u bolnici punih 11 mjeseci. U šest godina imao sam 98 različitih zahvata, a ne znam koliko me toga još čeka - priča Dino Salatović (19) iz Soljana.

Zagrepčanin Lovro Jakupović (9) također je bio u smrtnoj opasnosti s opeklinama drugog i trećeg stupnja na 40 posto tijela. Do danas je imao osam presađivanja kože, u bolnici je proveo sedam mjeseci, a prognoze za oporavak bile su prilično loše. Obojica uspjeh svog oporavka, tvrde, duguju doktoru Barčotu i njegovu timu.

Stradali su u igri s vatrom

Dino se ozlijedio dok je palio vatru i na nju dodao benzinsku mješavinu. Jednako je traumatična i priča malenog Lovre. On je 2012. bio na odmoru u selu Sveta Marija u Međimurju.

- Polubratić mi je rekao da bismo mogli zapaliti vatru. U garaži je našao benzin i stavio ga u štrcaljku za pranje prozora i rekao mi da će vatra bolje gorjeti kad je poprskamo. Štrcaljka se zaglavila i zato je on bacio cijeli spremnik u vatru. Sve je eksplodiralo. Instinktivno sam lijevu ruku prebacio preko lica i to me spasilo - iskren je Lovro.

Lovro ide u treći razred osnovne škole, a Dino u treći razred srednje ekonomske škole.

- Sretan sam da sam dobro, a siguran sam da se nikad više neću igrati vatrom - kazao je Lovro, koji, kao ni Dino, nasreću, nije razvio neku od mnogobrojnih komplikacija koje su u takvim stanjima moguće, od sepse do infekcije.

Jeftiniji smo od Europe

- Svjetska zdravstvena organizacija 2010. godine radila je statističku analizu smrtnosti od opeklina po zemljama i u svijetu bolja od nas je samo Švicarska. Nama je u zadnjih 20 godina samo jedno dijete preminulo. Bio sam nedavno u Bostonu i Zürichu. Oni rade na isti način kao mi, istim metodama i ni po čemu nisu stručniji ili bolji od nas - kazao je prim. dr. med. Zoran Barčot iz Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Oni se brinu za djecu iz cijele Hrvatske, a ponekad im dolaze najteži slučajevi iz regije.

- Važno je i to što je liječenje kod nas neusporedivo jeftinije. Liječenje teške opekline u Europi košta oko 500.000 eura, a kod nas je ta cijena deseterostruko manja - kaže Barčot obrazlažući kako na taj iznos utječe manji broj stručnjaka koji rade na pacijentu, ali i tehnološke mogućnosti, koje su kod nas skromnije nego u razvijenijim zemljama. Ponosan je što unatoč tome imamo vrhunske rezultate.

- Sretan sam što imamo manje kritičnih i teških slučajeva nego što smo to imali prije desetak godina jer su se interesi djece promijenili, manje se igraju na otvorenom - govori Barčot.

Svi su jednako važni

Polaskan je, kaže, što ga pacijenti hvale zbog njegova truda.

 - Ovo nije posao nego poziv. Isto tako, kod nas nema liste čekanja i svi koji dolaze k nama jednako su važni i jednako kritični. Nema razlike u pristupu i dajemo se maksimalno. Svima nam je najveća nagrada kad vidimo da su ta djeca preživjela i da su dobro - zaključio je.

Dino: Od šoka bol uopće nisam osjetio

Dino Salatović ozlijedio se prije šest godina dok je kod kuće palio vatru i na nju dodao pet litara benzinske mješavine za motornu pilu. Kad se zapalio, bol nije od šoka ni osjetio. Liječnici su mu uzeli kožu sa stopala i poslali je na uzgajanje.

Lovri su nakon nezgode presadili kožu s noge

Lovro je nakon nezgode s vatrom, u kojoj su mu spaljeni lijeva ruka, dio vrata i leđa, bio na nizu zahvata, ali imao je sreće što su mu kožu mogli presaditi s noge, pa nisu morali čekati uzgoj. Ozlijeđena koža izgubila je fleksibilnost, ali marljivim i upornim vježbanjem služi se rukom kao i prije.