Snajperist je u ratu specifičan po tome što svoje žrtve gleda izbliza, što ih često gleda ravno u lice. Nerijetko čak i danima. A onda ih hladnokrvno ubije. Ili bi to barem trebalo biti hladnokrvno. A Chris Kyle, sa 160 likvidacija koje mu je potvrdio Pentagon i 255 ukupno, bio je najubojitiji snajperist koji je ikad poniknuo u vojsci SAD-a. Kyle je do kraja života ostao vjeran specijalnim postrojbama SEAL-a u kojima je služio nekoliko godina u ratu u Iraku tijekom američke okupacije te zemlje. Stoga je logično da ga SAD danas slavi kao nacionalnog junaka. Ili možda ipak nije baš tako.
Dok kina diljem zapadnog svijeta film “Američki snajperist” puni tako temeljito da mu predviđaju da će postati najprofitabilniji ratni film ikad, Chrisa Kylea američka javnost sve češće žigoše kao psihopatskog ubojicu. Clinta Eastwooda koji je film u studenome potpisao kao redatelj, javnost žestoko proziva zbog ratne propagande i širenja ideološke indoktrinacije. Činjenica je, međutim, da je Eastwood desetljećima poznat po svom antiratnom stavu. Netko je očito nešto pogrešno posložio. Ili kritička javnost ili Eastwood, koji se pri snimanju tvrdo držao Kylove autobiografije.
I knjiga i film počinju u Nasiriyi u Iraku, gdje je Kyle u ožujku 2003. s krova zgrade promatrao ulicu ispod sebe. Kroz snajper je pregledavao svaki metar razorene četvrti dok su njegovi suborci iz marinaca pažljivo napredovali od ulaza do ulaza. Na nekih 50 metara od tenka iz jednog od ulaza izišla je žena s dječakom. Kyle je uočio da je ispod odjeće izvukla granatu i dodala dječaku koji je s njom potrčao prema tenku. Kylov hitac uvijek je bio precizan. Još otkako ga je otac vodio u lov po okolici teksaškog gradića Odessa gdje se rodio 1974. Oca je morao oslovljavati s “gospodine”. Otac ga je učio da na svijetu postoje tri vrste ljudi - ovce, vukovi i čuvari stada, u biblijskom smislu - i malom Kyleu djetinjstvo je u dobroj mjeri pretvorio u paravojni dril.
- Mi u ovoj obitelji ne odgajamo ovce - govorio mu je, što je značilo da od njega namjerava napraviti čuvara stada.
Čak i Teksas ima neku svoju nježniju stranu, lišenu tučnjava i grubih sportova, pa Kyle tako navodi da je otac bio čvrst, strog, ali i da bi udahnuo nekoliko puta prije nego što bi Kyleu rekao što ga ide i potom ga zagrlio. Mladenaštvo je proveo pokušavajući živjeti kao kauboj, potucajući se od grada do grada i od rodea do rodea. Sav je bio plod prilično grube teksaške sredine, vjere i slijepe odanosti domovini. Stoga naravno da je bio duboko potresen kad je uvečer 7. kolovoza 1998. na vijestima vidio razorene zgrade veleposlanstava SAD-a u Keniji i Tanzaniji. Smatrao je da je to užasno, “iako većina od 224 mrtva i 4000 ranjenih” nisu bili Amerikanci. Što se njega tiče, to je bilo to. Prijavio se u vojsku i prošao mučnu obuku ispunjenu teškim drilom, maltretiranjem i ponižavanjem koje je bilo predviđeno programom za svakog budućeg SEAL-ovca.
>>> Više pročitajte u Expressu