Ni komemoracija za žrtve Jasenovca nije spriječila predsjednika Zorana Milanovića da se biranim rječnikom obračunava  s "korumpiranim poluudbašima" iz HDZ-a, sa "sinom majora KOS-a", s premijerom "lažovom" i njegovim "huljskim, udbaškim provokacijama", pa čak ni s Ivicom Račanom za kojeg je ustvrdio da je bio na čelu udbaške stranke.

Kao što ga nije spriječila da u retoričkom uzletu pronađe olakotne okolnosti i simpatije za hrvatske ratne zločince.

"E nećeš, matere ti", bubnuo je Milanović nedaleko jasenovačkog Kamenog cvijeta.

Znači, ni psovke više nisu nezamislive.

Uglavnom, nastavljamo po starom. Milanović je ponovno pun otrova i uvreda, destrukcije i konfrontacije, kao i u mnogo navrata do sada. I baš kao -  a to je mnogo važnije - i 2013. godine kad se na sličan način obračunavao sa svim protivnicima i kritičarima njegova lexa Perković.

Samoubilački pohod

Zaratio je tada Milanović s HDZ-ovcima, sa sucima, pravnicima, novinarima, ali i s koalicijskim partnerima i nekim članovima njegove stranke koje je zbog lexa Perković izbacio iz SDP-a, poput Aleksandre Kolarić.

Sada je predsjednik države krenuo u isti (samo)ubilački retorički pohod nakon inicijative za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

I dok neki uživaju u njegovim verbalnim eskapadama na račun Andreja Plenkovića, čak i kad ga povezuje s navodnim grijesima njegova pokojnog oca, i dok navijaju za predsjednika u obračunu s HDZ-ovcima, ostaje činjenica da iz Zorana Milanovića progovara frustracija, baš kao i famozne 2013. godine.

Bijes i nemoć

Milanović je tada bio bijesan zbog činjenice da nije naišao na podršku oko lexa Perković, a sada je bijesan zato što ga nitko - osim grupe generala iza kojih se skriva - ne podržava u akciji pomilovanja Perkovića i Mustača.

Milanović za brutalnim uvredama, onima zbog kojih se djeci poklapaju uši, ali i kakve još nisu viđene u visokoj politici u Hrvatskoj, poseže kad je u defanzivi, kad je razotkriven, kad je istjeran na čistinu, kad je shvatio da je ostao sam jer nitko ne podržava pomilovanje udbaških ubojica.

Pa onda kad se ne skriva iza Ante Gotovine, ispaljuje salve retoričkog gnjeva.

Ne štedi ni Račana

A pritom ne štedi ni Ivicu Račana, "predsjednika Partije koju ne možemo odvojiti od Udbe". I kojoj je Milanović uredno pristupio.

I u toj retoričkoj neobuzdanosti gube se i argumenti: oni koji podržavaju pomilovanje udbaša nisu udbaši, oni koji se tome protive jesu udbaši.

No to nije samo odlika Zorana Milanovića.

Tako se ponaša i Andrej Plenković kad mu se uzdrma pozicija, status i sigurnost.

Drski premijer

U  istom tjednu kad je Milanović govorio o "bandi i probisvjetima", Plenkovića je oporba kritizirala da je na Aktualnom prijepodnevu bio "bahat i bezobrazan, ispod svake razine", dok je sociolog Dario Čepo ustvrdio kako je premijer bio "vrlo drzak" prema zastupnicima.

I to se u pravilu događa kad se Plenkoviću ne sviđaju pitanja, kad nema odgovor, kad je pritisnut argumentima ili izložen kritikama zbog ministara, korupcije, rekonstrukcije Vlade... 

Uglađeni diplomatski rječnik često ustukne pred grubom političkom stvarnošću. Pa mu onda nije teško fizički nasrnuti prema Nikoli Grmoji, ali i uzvratiti Milanoviću da je "karijes, štetočina, sramota".

Iza svega toga kriju se nemoć i destrukcija.

Nije postigao ništa

Zoran Milanović, pored svih lansiranih uvreda na sve adrese, nije zapravo postigao ništa. 

Mario Banožić i dalje je ministar obrane, ustaški pozdrav za koji je jutros prigovorio Plenkoviću da ga neće zakonski zabraniti nije zabranjen ni u Milanovićevu premijerskom mandatu, a s Miloradom Pupovcem kojemu jutros prigovara da je Oluju proglasio etničkim čišćenjem bio je u koaliciji 2011. godine, pa čak ga branio od optužbi Ive Josipovića da je "etnobiznismen".

Uglavnom, Hrvatska nije bolja država otkako je Milanović na njezinu čelu. Dapače, u mnogim aspektima je postala još gora.

Ako ništa drugo, HDZ jača u obračunima s Milanovićem, Plenković skuplja dragocjene bodove, skreće pažnju s pravih tema i dobiva opravdanje da se spusti na predsjednikovu retoričku razinu, korupcija buja, institucije su pokorene, a politička scena zarobljena destruktivnim koškanjima Plenkovića i Milanovića.

Protiv Ustava

"Njihova retorika je protuustavna", izjavila je Dalija Orešković, komentirajući tvrdnje premijera da više neće komunicirati s predsjednikom.

Država od toga nema nikakve koristi.

Ovakva svađa zagađuje javni prostor, utišava umjerene glasove, ubija argumentiranu raspravu, odvraća pažnju od bitnih stvari.

Zoran Milanović svojedobno se izgubio i politički kompromitirao na lexu Perković. Sada postojano kreće istim putem.

A kako je krenuo, još će ispasti da Josip Perković i Zdravko Mustač jedini nisu bili udbaši.