Iako znaš da si živ, nije ugodno vidjeti ‘pokojni’ pored svog imena, govori nam Goran Pelesk (43) iz Kloštar Ivanića.

Prije nekoliko dana stigla mu je omotnica iz Hrvatske poštanske banke. Bila je naslovljena na njegovu bivšu suprugu. Otvorio ju je.

- Budući da ste ovlaštenik iza pokojnog Gorana Peleska, pozivamo vas da se javite u najbližu poslovnicu - pisalo je u pozivu nasljedniku. Naime, bivša je supruga nakon njegove “smrti” naslijedila njegov minus od 500-tinjak kuna.

- Poslali su to na moju adresu jer je ona nekad imala punomoć na jedan drugi moj račun, pa su tako, pretpostavljam, nju naveli kao nasljednika mog minusa - objašnjava nam Goran, koji je dopis, u kojem ga je banka označila kao pokojnika, čitao s bratom.

- Šok i nevjerica - kaže.

Naravno, odmah je nazvao svoju banku.

- Morao sam ih uvjeravati da sam živ. Ponavljao sam da sam ja taj pokojni Goran Pelesk, ali da sam živ. Žena mi nije vjerovala. Mislila je da se netko šali. Pitala me odakle zovem. Ljutito sam joj odgovorio da zovem iz groba - smije se sada iako mu u početku nije bilo nimalo ugodno. Bio je ljut zbog pogreške, a još više situacije u kojoj nekoga mora uvjeravati da je živ. Djelatnica s kojom je prvo razgovarao i sama je bila šokirana nakon razgovora.

- Da. Kasnije sam pričao s drugom zaposlenicom, koja mi je rekla da je ova u šoku. Ona je šoku? A u kakvom sam tek ja šoku - govori nam Goran te dodaje kako je ovo drugi put da su ga proglasili mrtvim.

- Prvi put bilo je to kad sam bio ranjen. Moje ime zamijenili su s mladićem koji je tada, nažalost, poginuo. Na lokalnu stanicu javili su da sam ja poginuo, a da je on ranjen. Ta vijest stigla je do mog oca - prisjeća se ratni vojni invalid, otac dvoje djece. Dodaje kako je taj prvi put ipak bio kraće mrtav.

- Već za dva do tri sata obavijestili su moju obitelj da sam ipak živ. Nisu vjerovali sve dok im se nakon nekoliko sati i sam nisam javio s ratišta - prisjetio se Goran te svoje “smrti” iz 1991. godine. Druga je trajala mjesec dana.

- Dok sam razgovarao s djelatnicom banke, pitao sam je koliko sam mrtav, a ona mi je odgovorila da je to mjesec dana - govori nam.

Na kraju su ga ipak “oživili” te se ispričali.

- Prvo su me pitali je li dovoljna isprika i tražim li nekakvu naknadu. Na kraju su se, moram priznati, ispričali nebrojeno mnogo puta. Kako u Kloštar Ivaniću nema poslovnice njihove banke, nisam mogao putovati u Zagreb. Telefonski sam ih uspio uvjeriti da sam živ te im dao svoj OIB, pomoću kojeg su na kraju i utvrdili da je sve što govorim istina. Nisu mi objasnili kako je došlo do pogreške - zaključuje Goran te naglašava kako o tome govori za novine kako bi spriječio da se ovakve greške ponove.

- Mogla je to pročitati moja bivša supruga, ili bilo tko drugi prije nego što sam se ja pojavio. Pa zaključili bi da sam doista umro - govori Goran.

U HPB-u su nam potvrdili pogrešku.

- Svjesni smo težine pogreške kao i činjenice da je ovu nemoguće usporediti s bilo kakvim drugim propustom. S našim klijentom već smo razgovarali i uputili iskrenu ispriku. Žao nam je te se i ovim putem klijentu ispričavamo zbog neugodnosti za koju snosimo odgovornost. U poslu, nažalost, ima propusta. Nadamo se da će, usprkos težini pogreške, naš klijent prihvatiti ispriku - kažu.