Odluka Vrhovnoga suda po kojoj svi oni koji su kredite u švicarskim francima konvertirali u euro imaju pravo tužiti banke i tražiti obeštećenje za preplaćene kamate, neće imati nikakva utjecaja na kasnije odluke nižih sudova u sporovima, upozorava čelnik Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović.
On je za 24sata prokomentirao odluku, ali otkrio i neke široj javnosti nepoznate rizike kojima će se svi oni koji tuže banke izlagati u sporovima:
- Objavljeno rješenje Vrhovnog suda govori isključivo o pravnom interesu potrošača za sudsku zaštitu i o dopustivosti suđenja. Rješenje je procesnopravni instrument kojim se rješavaju takve stvari. Sud je tehnički na zahtjev tužiteljice odgovorio na njeno pitanje ima li tužitelj pravni interes tražiti poništenje ništetnosti nekih ugovornih odredbi, a odgovorio joj je da svaki građanin Hrvatske ima pravo tražiti pravnu zaštitu. Konačan ishod svakog pojedinačnog spora se ne može predvidjeti. Ovo rješenje ni u jednom svom dijelu ne daje uputu nižestupanjskim sudovima o donošenju odluka u pojedinačnim postupcima povodom podnesenih tužbi, a osobito ne vezano na konvertirane kredite po Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako bi se to dalo zaključiti iz medijskih istupa aktivista Udruge Franak.
I predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa je pojasnio da ta odluka samo pokazuje kako stranke imaju pravni interes i nakon konverzije kredita tražiti utvrđenje ništetnosti određenih odredbi ugovora. Dakle, definitivno je drugo pitanje kako će dalje u sporovima protiv banaka odlučivati niži sudovi? Mislite da im ova odluka nije signal kako da se ponašaju?
Rješenje Vrhovnog suda odnosi se na to da stranke imaju pravni interes i nakon konverzije kredita tražiti utvrđenje ništetnosti određenih odredbi ugovora. Vrhovni sud nije dao uputu nižim sudovima kako bi trebali presuditi već se jedino govori o pravnom interesu potrošača i o dopustivosti suđenja. Svaki je sudski predmet činjenično i pravno zaseban i specifičan, pa su i sudske odluke stoga različite, ovisno o konkretnim činjeničnim okolnostima i o pravu kojega na te okolnosti sudovi primjenjuju. Na koncu, čak i u predmetima koji su činjenično i pravno naizgled srodni, sudska praksa nije u svemu ujednačena, tako da nije neobično ni da različiti sudovi i u takvim predmetima različito tumače propise i donose različite odluke.
Hoće li se kreditni obveznici izlagati kakvim dodatnim rizicima ako će tužiti banku? Jasno, uz sudske troškove koje bi trebali platiti izgube li spor?
Prilikom podizanja tužbe postoji rizik s obzirom na to da je slučaj kompleksan te ne postoji jednoznačan odgovor za svih 55.000 dužnika. Svaki potrošač mora sam procijeniti vlastitu situaciju i optimalno odlučiti. Sudski procesi će biti dugotrajni, vrlo složeni i samim time skupi. Svaki je slučaj jedinstven za sebe: pravno je stajalište banaka da je nemoguće generalizirati toliko sudskih predmeta koji su činjenično i pravno zasebni i specifični. Jednako kao što postoji rizik prilikom podizanja kredita, postoji i rizik prilikom podizanja tužbe.
Imate li kakvih informacija o procesu pred arbitražnim sudom u Washingtonu, koji su protiv Hrvatske zbog konverzije kredita u švicarskim francima u eurske kredite pokrenule četiri austrijske banke UniCredit, Addiko, Raiffeisen i Erste s njihovim hrvatskim podružnicama? Može li odluka Vrhovnog suda utjecati i na tu arbitražu?
Procesi pred arbitražnim sudom u Washingtonu pokrenuti su zbog načina na koji je u Hrvatskoj riješena konverzija kredita u švicarskim francima izmjenom Zakona o potrošačkom kreditiranju. Arbitražni postupci još su uvijek u tijeku te unatoč očekivanju pojedinačnih skupina, učinak bi mogao biti upravo suprotan - obrazloženje konverzije je da se njome rješavala krizna situacija, a sad ispada da je teret konverzije nametnut bankama, dok problem nije uopće riješen. Ovakvo tumačenje nas dovodi u stanje pravne nesigurnosti. Pravna nesigurnost predstavlja jednu od glavnih kočnica investiranju, rastu, zapošljavanju i napretku Hrvatske koja je dramatično zaostala za drugim zemljama Nove Europe u proteklih deset godina. Jedan od razloga leži u slabosti regulatornog okvira. Ako se investitori u tako problematičnom okružju više ne mogu osloniti niti na više desetljeća etabliranu i od strane regulatora i sudova prihvaćenu praksu, onda više nema čvrstih točaka na kojima bi mogli temeljiti kalkulacije svojih poslovnih izgleda.