Razorni potres koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju razotkrio je kriminal u poslijeratnoj obnovi, nakon što su se porušile kuće koje su popravljane na račun države, bez željeza i betona. 

Iza obnove stajao i tadašnji glavni inženjer Ivo Žinić koji se ovih dana pohvalio kako su te obnovljene kuće "svoju funkciju odradile i nisu srušene". Iako priznaje da ima mnogo neupotrebljivih. 

A sada, koje li ironije, Ivo Žinić mogao bi i sam ostati bez kuće. Čvrste, stabilne, komforne kuće koju mu je prije 25 godina ustupila država za sto kuna, kasnije ga poštedjela plaćanja čak i tog iznosa, kuće koju je upisao u imovinsku karticu kao darovanu premda ona to nije bila, kuće u kojoj je živio, iako je u vlasništvu imao vlastitu imovinu.

"Dobio sam trećinu kuće u Marinbrodu i vjerojatno neću imati pravo na darovanje ove kuće", izjavio je župan Žinić u Dnevniku Nove TV, nakon što je 24 sata otkrio detalje cijele priče.

Tako bi Ivo Žinić također mogao ispasti žrtvom potresa.

Potres izbacio afere

Jer da nije bilo te katastrofe, da se nisu srušile navodno obnovljene kuće, da se nije otvorila priča o državi i obnovi, vjerojatno ni javnost ne bi bila senzibilizirana na činjenicu da sam župan, a nekadašnji šef obnove u tom području, besplatno živi u državnoj kući. Pardon, ipak plaća režije.

Potres je izbacio na površinu sav kriminal, korupciju, pogodovanje, malverzacije. A sve to, kako i priliči, počinje od vrha. Ili barem ne može proći mimo političkog vrha.

Ako su sada stanovnici Žinićeve županije bili žrtvama nesretnih okolnosti - kriminalno izgrađene kuće ne bi im se srušile da nije bilo potresa - Žinić je sve do sada evidentno bio žrtva sretnih okolnosti.

Sretni HDZ

Primjerice, onaj najam od sto kuna mogao je prestati plaćati kad je vlasništvo nad kućom u kojoj j živio preuzelo ministarstvo gdje je Žinić tada radio. Ili odluku o tome smije li Žinić i dalje živjeti u toj kući donijet će službe županije kojoj je na čelu upravo Žinić. I u napuštenoj kući živio je od 1995. godine, četiri godine prije nego što ju je otkupila državna Agencija za promet nekretninama.

I najsretnija okolnost, Žinić je član HDZ-a. Bilo bi loše da nije.

Dakle, do ovog potresa Žiniću se sve posložilo, kao što su se žrtvama potresa obnovljene kuće složile na glavu.

I taj potres, osim što je otkrio kriminal i korupciju u obnovi, otkrio je priču o Žinićevoj kući, o raspolaganju državnom imovinom, o muljanju i pogodovanju, ali i o bahatosti samog župana koji je državnu kuću upisao u imovinsku karticu kao darovanu, što su nadležne službe demantirale, ali ipak nije u imovinu upisao čitavo imanje čiji je suvlasnik.

No tom istom Žiniću, koji uredno živi u državnoj kući, nije bio problem nakon potresa poručivati kako će biti "neodgovornih ljudi koji će nabiti troškove grijanja".

Neobični smrtnici

Poručila je to osoba koja na mjestu župana zarađuje 18 tisuća kuna, sin Dario, inače dogradonačelnik Gline i supruga Nena zarađuju još približno toliko, a oni svejedno nisu bili u stanju u 25 godina riješiti svoje stambeno pitanje. Na što su prisiljeni obični smrtnici.

Privatna imovina postala je, dakle, za Žinića prava kletva: zbog nje će se morati odreći državne kuće.  

Ali tu dolazimo do potvrde one stare spoznaje: da HDZ-ovci hrvatsku državu smatraju svojim vlasništvom. Oni koji se hvale da su državu stvorili, a kasnije i obranili, desetljećima se ponašaju kao da im sve u toj državi pripada.

Od državnih tvrtki, državnih poslova, državnih tijela, do ovih državnih kuća i državne imovine. I naročito simbola države.

"Državno je moje"

HDZ se poistovjećuje s državom, tko dirne u državu, dirnuo je u HDZ, HDZ prisvaja zasluge za stvaranje te države, pa onda te zasluge i obilno naplaćuje.

Svih ovih godina Žinić nije imao problem sa činjenicom da živi u državnoj kući, pa čak i da tu kuću pripiše u svoje vlasništvo, a izostavi ono što je doista njegovo vlasništvo.

A sad je župan Žinić postao žrtvom i nesretnih okolnosti. Ne samo potresa, koji je otkrio ovu aferu, već i činjenice da će župan, prema vlastitom priznanju, morati iseliti iz državne kuće i preseliti na privatno imanje čiji je suvlasnik od 2016. godine. 

A mi ćemo vidjeti hoće li se možda u tu državnu kuću useliti neki od onih kojima se državna obnova, pod Žinićevim nadzorom, doslovno srušila na glavu.