Slučaj djevojčice za koju smo pet dana bezuspješno tražili smještaj u domovima, centrima ili kod udomitelja nipošto nije izuzetak, pravilo je. Barem jednom svakoga mjeseca neki od centara za socijalnu skrb kuca na različita vrata s nekim djetetom, ili djecom - prošle godine smo imali slučaj da smo hitno iz obitelji izvukli petero djece, i onda prošli čitavu kalvariju ne bi li im našli smještaj - govori nam Valerija Kanđera, psihologinja iz Centra za socijalnu skrb Zagreb, koja je u ponedjeljak na društvenim mrežama, u očaju zbog šestogodišnje djevojčice, napravila još jedino što joj je bilo preostalo - preko medija apelirala da se za dijete pronađe smještaj.
Prije tjedan dana, u srijedu, majka djevojčice zbog izvanrednih okolnosti više o njoj nije mogla brinuti, adresa oca je nepoznata, i malena je završila kod rodbine. Socijalna služba je odmah za dijete počela tražiti smještaj, a kako su, jedna za drugom, pristizale odbijenice iz čak 31 institucije, u srijedu je obaviješteno i Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike.
- Smještaj se tražio od srijede, a rođakinja nam je prekjučer ujutro javila da neće moći doći po dijete u vrtić, i da ne može dalje o njoj skrbiti pa nas je zamolila da u dogovoru s vrtićem odemo po nju, priča za 24sata psihologinja Kanđera. Privremena ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Tatjana Štritof jučer je, naime, rekla da nije točno da se smještaj za djevojčicu tražio zadnjih pet dana, i da je pronađen čim je iz vrtića u ponedjeljak javljeno da dijete nije više u mogućnosti biti u primarnoj obitelji.
Kanđera je svoj apel objavila u ponedjeljak oko 15 sati, prenijeli su ga brojni mediji, i smještaj je za djevojčicu pronađen već dva sata kasnije, u insitituciji iz koje su prethodno također bili poslali odbijenicu jer nemaju mjesta. Djevojčica ima autizam.
- Hvala medijima koji su i ovaj put čuli moj krik, napisala je Kanđera jučer na društvenim mrežama. Štritof je rekla kako pak kako joj je "žao da se preko društvenih mreža i portala objavljuju ovakve stvari". Kanđera podsjeća na lanjski slučaj petero djece iz obitelji, u kojoj je život za njih bio nemoguć zbog siromaštva i roditeljskih nekompetencija.
- Sve je bilo dogovoreno - policija, dom, osiguran kombi, uzeli smo djecu rano ujutro, da bi nam bilo javljeno kako ih dom ipak ne može primiti. Sve je bilo odgođeno na deset dana, kad ih je Nazorova mogla primiti, prisjeća se Kanđera. Dodaje i to kako vraćanje djeteta u obitelj nipošto ne treba biti prioritet.
- Mi ne trebamo štititi obitelj nego dijete, nekad su interes obitelji i djeteta u koliziji, odgovara Kanđera na jučerašnju izjavu u ministarstvu kako je intencija da se 6-godišnja djevojčica vrati u svoju primarnu obitelj.
Prema podacima ministarstva, u domovima i kod udomitelja je oko 2.800 djece - u institucijama njih 900, kod udomitelja oko 1.900. Dom u Nazorovoj, kaže nam ravnateljica dr. Jasna Ćurković Kelava, nekad je imao oko 120 zahtjeva socijalne službe za žurnim smještajem godišnje, sad ih je oko 600.
- Pojačano izdvajanje djece iz obitelji krenulo je nakon slučaja male Nikol u Novoj Gradiški. U domu trenutačno imamo 76 djece, a kapacitete za njih 61, prepuni smo, kaže Kelava. Baš kao i stručnjakinja za javne politike Diana Topčić-Rosenberg, Kelava smatra da se država nije dobro pripremila nakon što je odlučila prioritet dati smještanju djece u udomiteljske obitelji, umjesto u institucije. U domovima je naglo smanjen broj mjesta, a nisu istodobno povećana kod udomitelja.
- U ovoj smo godini primili već 150 mališana u dobi do sedam godina, žurno izdvojenih iz obitelji, za malu je djecu u državi općenito puno manje mjesta nego za veću, kaže dr. Kelava. Tijekom ljeta u Nazorovoj je bila još veća gužva - čak 93 djece. Oko Nove godine trebao bi biti otvoren novi odjel Nazorove, na zagrebačkom Jarunu, gdje se uređuje smještaj za 25 djece predškolske dobi, a za čijih će dvadesetk radnih mjesta biti raspisan natječaj.
- Osim toga, u sustavu socijalne skrbi otvaraju se nova radna mjesta obiteljskog suradnika, i provoditelja mjere intenzivnog nadzora nad roditeljskom skrbi - pokušaj da se spriječi izdvajanje djece iz obitelji. Ti će ljudi raditi u obiteljima za koje se procijeni da imaju šansu postati funkcionalnije, bolje za svoju djecu, kaže dr. Kelava.
- Kriza sa žurnim smještajem traje godinama, jer nema sustavnog promišljanja o novim rješenjima. To je tragedija sustava. Hrvatska se odlučila za model udomiteljstva, iako je očito da on ne može zadovoljiti naše potrebe, kaže Topčić-Rosenberg.
Udomiteljstvo je, dodaje, kod nas prvo godinama bilo zapušteno, sad je došlo do promjena no odaziv potencijalnih udomitelja i dalje nije dovoljan.
- Paraleno se događa porast djece izdvojene iz obitelji i smanjenje kapaciteta u udomiteljskim obiteljima i domovima pa centri za socijalnu skrb muku muče u pronalasku adekvatnog smještaja za djecu izdvojenu iz obitelji, napominje stručnjakinja.
- Dogodilo se, i dogodit će se opet. Za ovaj slučaj sad zna cijela država jer je jedna hrabra psihologinja istupila i javno zavapila da joj je šestogodišnja djevojčica s autizmom u uredu. Da je njezino radno vrijeme do 15.30, i da 31 ustanova odbija prihvatiti dijete u privremeni smještaj. I da nema kud s njom. I sad mi roditelji i skrbnici djece i odraslih osoba s autizmom s pravom možemo pitati sve odgovorne osobe, od vrha do dna, što vi, dovraga, radite? Za što vas imamo i za što vas točno plaćamo?, ogorčena je i Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena za obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.