Na Baniji, tamo negdje u šumi, na makadamskim cestama, slomljene su kuće u kojima žive slomljeni ljudi. Ljudi na koje je država potpuno zaboravila, slučajno ili namjerno. Da im nema bližnjih, živjeli bi u potpunoj bijedi i jadu, pune dvije godine od potresa država za njih nije učinila baš ništa. U sljedećih mjesec dana donosit ćemo njihove priče, priče tih “nepostojećih” ljudi. Za obnovu Banije, evo nema koji dan, država kaže da je “specifična” jer su “imali Domovinski rat”. Pa nije li država koja se ratom pravda nakon tog rata kuće trebala obnoviti tako da se u potresu ne sruše kao kule od karata? Oduvijek se država, međutim, prema ovome kraju ponaša maćehinski, makar je upravo Banija, još od vremena Turaka, uvijek bila prva na udaru i prva izudarana.