Davali bi 200.000 kuna za povratak iseljenika iz Irske ili Njemačke u zemlju u kojoj država u godinu i pol nije u stanju sagraditi ni jednu kuću nakon potresa. A nije da se ne može sagraditi. Privatni sektor iz Udruge glas poduzetnika (UGP) je sagradio kuće, točnije njeni poduzetnici, kojima gradnja nije posao. Kuće su gradili i Solidarna i Dobro Dobrim, sve privatna inicijativa.  Ali, kako to da su kuće mogli graditi ljudi privatnog sektora, i to svojim novcem u slobodno vrijeme, dok u nesposobnom državnom aparatu to nisu mogli oni kojima je to posao i za to su od svih nas i plaćeni? Stoga, da izbjegnemo nacionalnu sramotu i ne postanemo prva država EU-a koja vraća novac EU-a za pomoć, u sljedećim mjesecima bi bilo idealno da se udruže država s poklonjenim EU novcem i privatni sektor sa svojim know howom i zajedno sagrade što više kuć. Jer teško da će ijedan hrvatski političar dobiti posao u Bruxellesu ako nije znao potrošiti ni poklonjeni novac. A ako je izvršna vlast bila nesposobna godinu i pol, bez pomoći privatnog sektora bit će nesposobni i sljedećih pola godine. Također odakle im pravo da u ovoj godini grade samo 500 kuća ako su potrebe puno veće? Da su njihova djeca u kontejnerima gradilo bi se punom parom.