Nažalost, kada danas razmišljate o Afganistanu, Pakistanu, Iraku, Libiji ili Siriji, na pamet vam najvjerojatnije prvo pada spaljena zemlja i razrušeni gradovi usred pustinje. No, još samo prije nekoliko desetljeća (a Sirija i Libija i samo prije nekoliko godina) te su zemlje živjele životom koji je iz današnje perspektive u potpunosti nezamisliv.

Tomu svjedoče i fotografije Afganistana iz 60-ih godina prošloga stoljeća . Mnogi će se složiti kako su stvari otišle nizbrdo kada su Sovjeti došli u Afganistan, a za njima i Amerikanci kako bi uvježbali njihovu opoziciju kasnije poznatu kao Al Quaida . Čak i kad su se obje velesile maknule iz te zemlje, ona se više nikada nije oporavila, ne samo ekonomski već i ideološki. Prisutnost stranih sila otvorila je prostor ekstremizmu i drastičnom smanjenju ljudskih sloboda. Očekivano, u tom su procesu najviše pretrpjele žene.

Iako milijuni muslimanki svakoga dana svojevoljno s ponosom nosi burku, u nekim je zemljama ona obaveza čije se nepoštovanje drastično kažnjava . Upravo zbog toga zanimljivo je vratiti se nekoliko desetljeća unatrag i vidjeti koliko su neke tradicionalne muslimanske sredine drugačije i opuštenije gledale na ideju o nošenju burki.

Ovih dana tako se društvenim mrežama (još jednom) proširila snimka govora drugog egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera koji je pred građanima 1958. godine prepričao iznimno zanimljivi sastanak s tadašnjim vođom Muslimanskog bratstva.

- Godine 1953. zaista smo razmišljali o kompromisu s Muslimanskim bratstvom i pričali smo s njima da vidimo jesu li se urazumili. Sreo sam se s njihovim vođom, započeo je svoj govor Nasser.

- Sjedili smo i on mi je iznio njihove zahtjeve. Što je tražio? Prva stvar koju je tražio je bila da nošenje burke postane obavezno za sve žene u Egiptu . Svaka bi žena na ulici morala nositi i tarhu (marama koja se nosi preko glave), priopćio je Nasser okupljenoj gomili koja je prasnula u smijeh.

- Neka si ju sam nosi , povikao je jedan muškarac iz publike i izazvao još veću salvu smijeha, a nasmijao je i predsjednika.

- Rekao sam mu, ako donesemo takav zakon, svi će reći da smo se vratili u vrijeme Al-Hakim bi-Amr Allaha (vladar iz 11. stoljeća) koji je ljudima zabranio da ulicom hodaju po danu i to su mogli činiti samo noću.

- Moje je mišljenje kako svaka osoba u svojoj kući sama određuje svoja pravila, a on mi je rekao: 'Ne, ti si vođa, ti imaš odgovornost'. Rekao sam mu: 'Gospodine, vi imate kći u medicinskoj školi i ona ne nosi tarhu. Zašto nju ne prisilite da nosi tarhu?', prisjetio se Nasser i izazvao gromoglasan pljesak.

- Ako niste u stanju prisiliti jednu ženu da nosi tarhu, a ona vam je kći, kako onda očekujete da ću ja to uspjeti s deset milijuna žena, zaključio je Nasser u snimci koju je u samo nekoliko dana pogledalo 200 tisuća ljudi.

Gamal Abdel Nasser je zamijenio Josipa Broza Tita na poziciji generalnog tajnika Pokreta nesvrstanih, a funkciju predsjednika Egipta obnašao je od 1954. sve do smrti 1970. godine. Upravo on bio je na čelu Egipatske revolucije 1952. godine, a sve do danas je u arapskom svijetu ostao upamćen kao simbol arapske slobode i digniteta.