Ono što mi znamo jest da smo primili puno čestitki s najboljim željama i uistinu lijepim riječima, i primamo ih još i danas. I za Alena i za mene to životno partnerstvo znači pripadanje, povjerenje, odanost, sigurnost, obitelj. Nijedan od nas nije u to ušao kao u neku pustolovinu, pa koliko traje, traje. Nijedan od nas ne bi u to ušao da nije u svom srcu čuo riječ zauvijek, premda, naravno, samo Bog zna koliko će nešto trajati. Ali, nije ni važno, bitan je taj osjećaj pripadanja i povjerenja u tom trenutku, započinje priču novinar i televizijski urednik Dražen Ilinčić (54) iz Zagreba.
Alen je zbog teške prometne nezgode u mirovini. Njihovo poznanstvo započelo je na internetu na stranici za upoznavanje. Obojica su bili svjesni svoje seksualne orijentacije i upravo su zato i stupili u kontakt. Privukli su ih njihovi profili i fotografije. Nakon prvog kontakta i kratkog dopisivanja, jer je Alen tada živio u Slavoniji, pao je dogovor za prvi susret.
Dobro smo i srdačno prihvaćeni
- U početku nismo puno izlazili, a danas izlazimo puno više. Upoznavali smo se kao i svi, postupno, a što se tiče drugih partnera, kako sam već napomenuo, bili smo obojica iskusni. Zajedno smo sedam godina, s tim da smo u tom razdoblju imali i godinu prekida, a onda se opet našli zajedno. Predrasuda sigurno uvijek ima, no mi živimo prilično slobodno, emancipirano, tako da vidimo da smo u izuzetno velikoj mjeri dobro i srdačno prihvaćeni. Rekao bih da smo obojica vrlo rano znali da nije riječ o nečem usputnom. Kada je, nakon nekoliko prvih susreta, vikenda i produljenih vikenda, Alen došao za stalno živjeti u Zagreb, i kada smo počeli zajednički život, a ne samo vezu, moglo se naslutiti da je sve to ozbiljno - nastavio je Dražen. Nakon šest godina, palo je i sudbonosno pitanje.
Nije bila slavonska svadba, ali je toliko trajala
- Alen je zaprosio mene, odnosno rekao: "Medo, mi bismo sljedeće godine trebali ući u životno partnerstvo". Nije bilo cvijeća, svijeća, prstenja ni ostalog holivudskog asesoara, no meni je činjenica da vam netko tako nešto predlaže, i to netko kome vjerujete i koga poznajete, jako romantična. Obred je bio u Starogradskoj vijećnici na Gornjem gradu, 27. lipnja 2015. godine. Bilo je mnogo naših prijatelja koji su nam rekli kako je ceremonija bila vrlo dirljiva, a matičarka je, kojoj se još jednom zahvaljujemo, održala vrlo nadahnut i lijep govor. Nakon toga imali smo slavlje u našem stanu, koje se, u različitim oblicima protegnulo od subote navečer do utorka ujutro. Iako to nije bila tradicionalna slavonska svadba, trajanje joj je sigurno bilo takvo - iskren je Dražen.
Njihove obitelji već su se ranije upoznale i s obje strane su ih lijepo prihvatili.
- Alen je upoznao moju mamu (tata mi je već davno pokojni) koja ga je odmah zavoljela. Ona je vrlo intuitivna žena i znam da joj se jako svidio, često smo zajedno bili kod nje na nedjeljnom ručku. Alenove roditelje, kao i njegovu sestru, njezinog supruga i djecu upoznao sam još prije šest godina, svi su divni ljudi i odlično su nas prihvatili. Budući da je Alen ujak sestrinoj kćeri i sinu, sada oni i mene zovu ujo - kazao je Dražen.
Pitanje seksualnosti, iako živimo u naizgled tolerantnom društvu, još je prilično problematično.
'Mi smo srodne duše'
- Seksualnost je i dalje u sivoj zoni srama, krivnje i grijeha. U svakom slučaju, onaj tko ima najviše prava na nju i kome se seksualni život najmanje zamjera jest, kako se to obično formulira, bijeli heteroseksualni muškarac. Mi smo srodne duše. Iako karakterom različiti, u mnogim smo stvarima istih razmišljanja. Ako imam neku dilemu i ne znam što napraviti, pitat ću Alena i vjerovat ću njegovom odgovoru i procjeni, premda nisam baš poznat po tome da slušam tuđa mišljenja. Već to govori onom povjerenju koje sam spominjao. Što se tiče našeg odnosa za 20-30 godina, nadam se da će odnos uopće biti moguć, s obzirom da su meni već 54 godine - nasmijao se on.
Sa svojim partnerom ne planira proširenje obitelji niti se vide u ulozi roditelja. Bračni život teče mirno i spontano, uživaju u zajedništvu i zakonskim pravima koje su stekli zahvaljujući mogućnosti registracije životnog partnerstva. To je važno je im omogućuje pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo nasljeđivanja i dijeljenja imovine te brige o partneru u bolnici ili odlučivanja o načinu liječenja i skrbi kako to mogu bračni drugovi. Kao i u svim vezama, zajednički život nosi različite izazove, no otvorena pasta za zube ili nečije čarape na podu u ovoj vezi nisu tema za rasprave.
Ljubav je kad želite da drugi bude sretan
- Mi se inače sprdamo s tim stvarima, smijuljimo se kada to primijetimo kod drugih parova, a nekada doma, sami za sebe, znamo i kratko odglumiti neku bračnu svađu tog tipa, nakon čega se grohotom smijemo. Meni se čini da kada su ljudi iskreni i otvoreni oko zaista važnih stvari, onda im takve svađalačke situacije ne trebaju. I obrnuto, kada se šuti o važnom, svaka čarapa, pasta i trivijalnost može postati okidač - rekao je Dražen dodajući da svađe koje su rijetke nikad ne uključuju ružne riječi.
- U vrijeme kad se svaki treći brak raspada, teško je održati harmoničnu zajednicu koja ima perspektivu. A pretpostavka je da pri sklapanju braka postoji dobra namjera i uvjerenje da se odnos temelji na ljubavi. Temeljeni na ljubavi ili na zaljubljenosti? To je bitna razlika. Ljubav je kada ne mislite samo o sebi, već želite da drugi bude sretan i veselite se tome. Kvaka je u tome da, ako želite biti s nekim u dobrom braku, najprije morate biti u dobrom braku sa samim sobom. Brak će trajati, kao i svaki drugi odnos, onoliko dugo koliko ljudi koji su u njemu mogu koračati zajedno, biti jedno drugom i inspiracija i podrška - zaključio je.