Iznimno vrijedni i prekrasni plavi dijamant po imenom Hope stoljećima je sijao samo propast, nesreću i smrt.
Osim ljepotom, ovaj predmet divljenja i čežnje, već stoljećima plijeni pažnju svojom fascinantnim porijeklom, ali i vjerovanjem da donosi nesreću svakome tko ga nosi, pa čak i onome tko ga samo dotakne. U tamno plavoj boji, težak 45,52 karata jedan je od najvećih i najvrjednijih ikad pronađenih dragulja u svijetu. Navodno je osiguran na 250 milijuna dolara.
Prema legendi, dijamant je ukraden sa statue hinduske boginje Site, supruge boga Rame, na kojoj je predstavljao oko i od tada je proklet svako tko dođe u direktni dodir s njim.
Svećenika koji ga je ukrao zadesila je mučenička smrt. On ga je prije toga prodao francuskom trgovcu i iskusnom poznavatelju dragulja Jeanu Baptisteu Tavernieru.
On je 1668. plavi dijamant kao i još neke dragulje prodao francuskom kralju Luju XIV. Vratio je se zatim u Indiju, presretan što je zaradio puno novaca.
'Ubojica' francuske kraljevske obitelji
No dok se polako putovao u svojoj karavani napali su ga divlji psi i doslovno izgrizli do smrti. Francuski kralj je odlučio smanjiti dijamant da bi ga nosio kao nakit. Dao ga je izbrusiti u obliku srca koje je težilo 67 karata i nazvao ga je "Plavi dijamant kraljevske krune" ili "Francusko plavetnilo". Draguljar koji ga je obrađivao naprasno je preminuo. Kraljev ministar ga je pozajmio za bal, ali je optužen za pronevjeru i ubrzo umro u zatvoru. Kralj je pak uskoro ostao bez sina, dva unuka i praunuka i umro je u ogromnim dugovima. Dijamant je ostao u vlasništvu francuske krune. Posljednji su ga nosili kralj Luj XVI. i Marija Antoaneta prije nego su skončali na giljotini.
Nakon toga je bio u vlasništvu nizozemskog draguljara kojem je sin ukrao dijamant. Draguljar je nakon toga umro, a njegov sin je počinio samoubojstvo. Jedno vrijeme dijamantu se gubio svaki trag, a onda je došao u ruke bogatom engleskom bankaru Henryju Philipu Hopeu, po kome je dijamant dobio svoje današnje ime - nada. No bankar je ubrzo upao u financijske probleme i morao sve prodati pa tako i dijamant. Naredni vlasnik izvršio je samoubojstvo, dijamant je jedno vrijeme bio i kod ruskog princa Ivana Kanitovskog koji je ubijen. Tijekom oktobarske revolucije princa je narod linčovao i raskomadao mu tijelo.
Uništio skladnu bogatašku obitelj
Turski sultan Abdul Hamid kojeg su zvali Krvavi i Prokleti ga je 1908. godine kupio za omiljenu konkubinu koju je poslije samo nekoliko mjeseci ubio. Sultan je svrgnut s prijestolja.
Nakon toga vlasnici kamena postaje bogati supružnici Evelyn Walsh McLean i Ned McLean, čiji je otac bio vlasnik novina "The Washington Post".
No i njihov se život tada pretvara u tragediju. Prvo je umrla majka tajkuna McLeana, a zatim i otac njegove supruge Evelyn. Njihov najstariji sin, nakon čijeg rođenja je kupljen dijamant, poginuo je u automobilskoj nesreći u desetoj godini života. Ned, skrhan tugom za izgubljenim djetetom, počeo se opijati i na kraju njihov brak propada. Kći im je umrla u 25. godini od prevelike doze tableta za spavanje. Godinu dana kasnije od upale pluća umire i Evelyn.
Nesreća poštara koji ga je vozio u muzej
Nakon njih dijamant kupuje draguljar Harry Winston koji ga je nakon osam godina poklonio muzeju Smithsonian u Washingtonu. Poslao ga je poštom, kao što uvijek šalje dragulje. James Todd, poštar koji je dijamant donio u muzej, ubrzo nakon isporuke je slomio nogu prelazeći prugu, potom izgubio i ženu, te doživio prometnu nesreću. Tom prilikom ispao je iz auta i povrijedio se, dok se njegov pas ugušio vlastitom ogrlicom.
Ukleti dijamant već više od pola stoljeća boravi u muzeju Smithsonian u Washingtonu i sada je u vlasništvu američkog naroda. Tamo je očito pronašao mir. Ipak, ne čudi da su godinama u muzej stizala brojna protestna pisma uznemirenih građana...