Godinama sam se raspitivao kod svih mogućih, ali nitko mi nije znao reći gdje je moja sestra, prepričava Stipo Jeleč (51). Jedino što su mu sugovornici znali reći je kako mu se polusestra Dragica nalazi u Srbiji. Nije joj, priča nam, znao ni prezime jer ga je promijenila udajom. Ratni sukobi dodatno su mu otežali potragu.
A onda ju je, gledajući reportažu Telegrafa, pronašao nakon 34 godine potrage - kao beskućnicu. Javio se redakciji Provjerenog i ekipa Nove TV s njim je krenula u Beograd.
Dragicu je prije toga vidio samo nekoliko puta. Ona je njegova polusestra iz očeva prvog braka, a otac, koji je njezinu majku ostavio dok je s njom bila trudna, o svojoj prvoj kćeri nije nikad ništa govorio.
- Da mi je sestra saznao sam od drugih. Jednom, na proštenju povodom svete Ane ugledao sam djevojku i nešto mi je reklo da je to moja sestra Bila je 1984. Prišao sam joj i pokazao osobnu. Oboje smo plakali. No nismo se vidjeli još puno puta - prisjeća se Stipo kojeg je sudbina ponovo odvojila od polusestre. I dok je njemu život omogućio da si napravi kuću i zasnuje obitelj, Dragica je s mamom počela živjeti u starom trolejbusu.
- Razmišljao sam što da joj kažem. Kad sam je ugledao, odmah sam je prepoznao. Ona mene nije. Pitao sam je koga bi najviše voljela vidjeti. Tada je rekla: 'Ti si moj brat' - prepričava nam Jeleč, još uvijek u nevjerici.
Na pitanje kako se osjećao kada je nakon 34 godine ugledao sestru, uzvraća protupitanjem.
- A kako biste se vi osjećali? Normalno, radosno i uzbuđeno. Neka se svatko stavi u moju kožu i znat će kako mi je bilo - kaže Stipo. Posebno ga je ganula činjenica da mu je sestra živi kao beskućnica.
Zgrozilo me kad sam vidio u kakvim uvjetima živi. To je katastrofa, pokušavam joj pomoći - kaže Dragičin polubrat.
Polusestru će idući put vidjeti u rujnu. On je odrastao s tri mlađe sestre, a najstarija od njih tada će s njim u Beograd. S Dragicom planira upoznati i druge dvije sestre, ali i svoju djecu koja žive u Njemačkoj.
No prije toga zadao si je važniji zadatak - pomoći sestri da poboljša životne uvijete.
- Nudio sam joj da joj poklonim našu kuću u Bosni, ali ona tamo sad ne zna nikog. Kome da se vrati nakon više od trideset godina? Zato sam odlučio skupljati pomoć za nju. Neka svatko da koliko može, i deset kuna njoj puno znači - priča nam Stipo, koji inače radi kao vozač ZET-ova autobusa.
S Dragicom ga, uvjeren je, više ništa neće odvojiti.
- Nismo se vidjeli 34 godine. Daj Bože da se družimo bar još toliko - zaključuje Stipo.
Novac za polusestru Dragicu i njezinu majku skuplja preko svog računa HR4623600003243685944 (Zagrebačka banka).