Borili bi se protiv rodne ideologije, a ne znaju točno ni napisati riječ ideologija.
Nevjerojatni gaf na izbornim plakatima Domovinskog pokreta, gdje je umjesto ideologija napisano "ideologodija", izazvao je podsmijeh, ruganje i naslađivanje nad činjenicom da se to dogodilo upravo stranci koja gradi kampanju na ideologiji.
Ne "ideologodiji".
Ali taj neviđeni kiks izaziva zgražanje i otvara pitanje kako je moguće da se takvo nešto dogodi nekoj ozbiljnoj - dapače, smrtno ozbiljnoj - političkoj stranci, stranci vladajuće koalicije, stranci koja u Vladi drži tri najveća i vjerojatno najvažnija resora.
Ako ne mogu napraviti običan predizborni plakat, kako misle spašavati poljoprivredu, gospodarstvo i demografiju, ali i Hrvatsku od rodne, hm, "ideologodije".
Kako je moglo doći do toga?
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako je moguće?
Kako se u procesu kreiranja plakata u kojem oni prolaze mnoge ruke, provjere i korekture, pa sve do ekipe koja lijepi jumbo plakate, moglo dogoditi da nitko ne vidi tu grešku, da nitko na nju ne upozori?
Zar su mislili da to nije toliko bitno? Da nitko neće skužiti?
Ili vjeruju da oni kojima su ti plakati namijenjeni, neće obratiti pažnju, a možda ni otkriti grešku?
I upravo zato je ta greška na pojedinim plakatima DP-a izazvala toliku pažnju javnosti: jer oni koji igraju grubo, ne smiju ispasti smiješni.
Ideolozima koji se bore protiv "ideologodije" takve stvari se ne opraštaju i ne zaboravljaju.
Serija gafova
Ovaj gaf, međutim, nadovezao se na niz drugih skandala, afera, loših vijesti, kontroverznih nastupa Domovinskog pokreta.
Možda je na spornim plakatima nekome promaknuo sporni lapsus, ali nikome nije promaknuo lik Stjepe Bartulice, osobe koja se danima skriva od javnosti dok pokušava - uglavnom neuspješno - opravdati svoja primanja i kredite.
Pa tako mic po mic otkriva da ga pomažu neki tajkuni, pa prijatelji, pa na koncu i vlastita majka, što je za njega (54 godine) "potpuno uobičajeno i u hrvatskoj kulturi tako prirodno". Dakle, Bartulica je preko činjenice da ga uzdržava majka (ili "majka") u sumnjivim financijskim aranžmanima dokazao odanost hrvatskoj tradiciji i kulturi.
I usput priskrbio DP-u još jednu salvu ruganja i podsmijeha.
Nove bizarnosti
To se sve nadovezuje na pomalo zaboravljenu aferu Josipa Dabre i njegove travničke diplome koju nije kompetentno objasnio, po kojoj mediji stalno čačkaju, a njegov stranački šef Ivan Penava konačno tvrdi kako ona "nije bitna" za posao ministra u Vladi.
Uglavnom, svaki dan donosi sa sobom novu bizarnost i zanimljivost iz Domovinskog pokreta.
Iz stranke koja se prodaje kao spasitelj Hrvatske, hrvatske nacije, hrvatske poljoprivrede, gospodarstva i demografije, hrvatske duše, hrvatskog nacionalnog bića.
I koja možda ne zna napisati riječ "ideologija", ali zna da Srbi ne smiju biti u Vladi. da je Povorka ponosa više ne smije održavati, da su manjine prijetnja i da bi trebalo pristupiti reviziji povijesti.
Ne oprašta im se
Domovinski pokret u očima dobrog dijela javnosti, možda svih koji nisu za njih glasali, ne kotira kao dobronamjerna stranka, dapače mnogi je predstavljaju strankom opasnih namjera ili strankom "zlih i kvarnih ljudi" (A. Plenković), pa joj se stoga ovakve stvari dvostruko više zamjeraju.
Nisu samo opasni, nego su i nesposobni.
Pa zbog toga javnost uživa u ovom DP-ovu karambolu u slow motionu.
Međutim, koliko će to doista naškoditi Domovinskom pokretu?
Liberalna ljevica, a sigurno i dobar dio HDZ-ovaca, kao i Mostovaca, naslađuje se nad ovakvim gafovima, no obraćaju li pažnju glasači DP-a? Je li njima krivo što im stranka, ta smrtno ozbiljna grupacija, ispada smiješna?
Prije svega, Domovinski pokret uspio se već zamjeriti biračima ulaskom u koaliciju s Andrejom Plenkovićem, što Ivan Penava i ekipa nastoje kompenzirati ideološkom galamom, Jasenovcem, Srbima i gejevima, Bartuličinom pričom o ljevičarskoj hajci.
Znaju svoju publiku
No koliko je glasačka skupina DP-a doista osjetljiva na činjenicu da se njihovi čelnici, kandidati, pa i čitava stranka, sramote i kompromitiraju u javnosti? Koliko ih čita plakate? Koliko ih vidi grešku na plakatima?
Koliko ih misli da je to ipak previše, pa stoga oni odustaju od glasanja za Domovinski pokret?
Prije će biti skloni teoriji kako je to sve najobičnija podvala i ljevičarsko maslo. "Ideologodi" se to i najboljima.
Zato se ostatak Hrvatske može naslađivati nad strankom koja širi mržnju, huška protiv manjina, bori se protiv liberalnih i demokratskih vrijednosti, a pritom ispada ridikulozna, smiješna, dozlaboga nesposobna, pa i neodgovorna prema javnosti i biračima.
To isto vidjeli smo već kod drugih desničarskih opcija kad su se dokopale vlasti. Prisjetimo se samo Karamarkove živopisne družine.
I doista, sve to može biti smiješno. Dok ne postane tragično.