Nakon mature shrvala me tuberkuloza. Liječnik je tad mom ocu rekao: 'Ma ona će, bude li se pazila prehlade, doživjeti sto godina’, prisjetila se nasmijana Nada Filipović, koja u Velikoj Gorici živi s najstarijom kćeri Zorom (74). Rodila se u Koprivnici. Selila se po Hrvatskoj deset puta, preživjela je dva svjetska i Domovinski rat, a u životu je spasila 20-ak ljudi od sigurne smrti.
- S desetak godina živjela sam u Ogulinu. Šetajući uz Dobru, čula sam vrisak. Ne razmišljajući, skočila sam i spasila dječačića od utapanja - prisjetila se ova vitalna starica, majka četvero djece.
Sina je pokopala prije dvije godine, a jednu je kćer izgubila još kao šestomjesečnu bebu.
- Nikad je nisam prežalila. Bila je prekrasna. Doslovce je umrla od straha nakon eksplozije granate - rekla je tužno baka.
Tijekom Drugog svjetskog rata nebrojeno mnogo puta riskirala je svoj i život svoje djece da spasi prijatelje, ali i potpune strance. Kaže da ne žali ni za čim, a najveća su joj sreća kćeri, četiri unučadi i sedmero praunučadi, s kojima je jučer u pivnici proslavila stoljeće života. Svaki dan dva sata šeće sama Goricom jer je, kaže, prebrza za prijateljice.
- Trebate živjeti bez poroka i puno se kretati, pa nije gnjavaža doživjeti stotu - kaže baka.