Prekidi trudnoće nakon 22. tjedna dostupni su u Hrvatskoj i obavljeno ih je 46 u tri godine, odgovorila je hrvatska Vlada UN-u, priopćila je u ponedjeljak inicijativa Dosta! referirajući se na slučaj Mirele Čavajde i obrazloženja da se takvi postupci u Hrvatskoj ne rade.
"Tvrdnje o nedostupnosti postupaka medicinski indiciranog prekida trudnoće nakon 22. tjedna trudnoće u cijelosti su neistinite. U razdoblju od 2019. do 2022. izvršeno je 46 takvih zahvata u Hrvatskoj“, stoji u odgovoru Vlade izvjestiteljicama UN-a, koji je od nedavno javno dostupan.
Izvjestiteljice UN-a za ženska prava uputile su u studenom prošle godine hrvatskoj Vladi pritužbu vezano uz slučaj Mirele Čavajde, u kojoj su izrazile zabrinutost zbog "kršenja temeljnih ljudskih prava žena na ravnopravnost, fizički i psihički integritet, pravo na zdravlje, privatnost i slobodu od okrutnog, nehumanog i degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja.“
Iz udruge Dosta! podsjećaju da je prošle godine javnost tjednima slušala da postupak prekida trudnoće nakon 22. tjedna u Hrvatskoj nije moguć, jer je to eutanazija, da hrvatski liječnici za to nisu obučeni niti imaju tehničkih kapaciteta. Podsjećaju i da su četiri rodilišta u Zagrebu Mireli Čavajdi odbila napraviti prekid trudnoće u 26. tjednu.
Tek joj je drugostupanjska komisija odobrila zahvat zbog medicinskih indikacija, ali joj je i priopćeno da je u Hrvatskoj moguća samo indukcija prijevremenog porođaja te se Čavajda ipak odlučila obratiti klinici u Sloveniji.
U inicijativi ističu da su prekid trudnoće i inducirani porođaj dva bitno različita postupka.
No, Vlada, u odgovoru UN-u, takvu situaciju u cijelosti demantira te navodi da su zdravstvene institucije, ovlaštene za izvođenje prekida trudnoće, dužne osigurati tu uslugu, kao i da je dostupnost prekida trudnoće osigurana u svim hrvatskim bolnicama.
Ako se prekidi trudnoće nakon 22. tjedna rade u hrvatskim bolnicama, zašto Mirela nije imala pravo na taj postupak? pita se udruga Roda.
Dosta! i Roda ističu kako je hrvatska Vlada, unatoč jasno postavljenim pitanjima, izbjegla odgovoriti o poduzetim koracima za osiguranje ženskih ljudskih prava, posebno seksualnih i reproduktivnih prava u zdravstvu.
Izbjegla je, kažu, odgovoriti i o planovima za donošenje novog zakona o pobačaju slijedom odluke Ustavnog suda te izradi akcijskog plana o seksualnim i reproduktivnim pravima u zdravstvu.