Nakon inicijative 24sata i građana da se saborskim zastupnicima smanje plaće za 35 posto, dio zastupnika kritično je promišljao o kolegama koji ne obavljaju svoj posao. Unatoč tome mjesečno primaju minimalno 15.000 neto plaće, zastupnički paušal, a dijelu njih Sabor pokriva troškove stanovanja i režija, putnih troškova te im isplaćuje i naknadu za odvojeni život. Istina je da otprilike 50 zastupnika redovito dolazi na posao i marljivo rade, ali tu je i onih 100 čije su saborske klupe uglavnom prazne. 

U njih sjedaju samo povremeno kada je glasovanje ili za vrijeme saborskog aktualca. Građani su s razlogom ljuti jer u vrijeme teške krize plaće i privilegije zastupnika “neradnika” nitko nije doveo u pitanje, dok radnici svakodnevno ostaju bez posla, a ako i rade, jedva spajaju kraj s krajem. Godinama se raspravlja o potrebi kažnjavanja takvih zastupnika, ali su te inicijative neslavno propale jer za to nije bilo političke volje. 

Iako u Europi postoji praksa kažnjavanja zastupnika koji ne dolaze na posao, a za to nemaju opravdanje, kod nas su se pojedini digli na noge kad je u Sabor uvedena obveza evidentiranja dolaska. Boro Grubišić (HDSSB) smatra da se treba razmotriti smanjenje broja zastupnika, ali i ponovno uvođenje dvodomnog parlamenta. Mišljenja je da bi u Zastupničkom domu trebao sjediti 101 zastupnik te da bi 25 trebalo biti u Županijskom domu.

Smatra da bi svaka regija trebala imati pet zastupnika, a njihov posao bio bi paziti na razvoj svih krajeva Hrvatske. Grubišić se zalaže i za neposredne izbore kako bi se oslobodili stranačke stege, da se više ne bi događalo da amandman koji predviđa sredstva primjerice za Slavoniju, ne prihvaćaju zastupnici iz tih sredina jer ne pripadaju opciji koja je amandman predložila. HDSSB-ovac, ali i nezavisna zastupnica Jadranka Kosor mišljenja su da zastupnici ne bi trebali biti istodobno gradonačelnici ili načelnici, što je sada moguće.

Tvrdi da se dva posla ne mogu kvalitetno obavljati. Kosor smatra i da bi glavno mjerilo za određivanje plaće zastupnika trebao biti rad. Smatra da jednaku plaću ne mogu dobiti oni koji ne dolaze na sjednice kao i onaj tko je na svom poslu redovan i u Sabor dolazi i kad nema sjednica.

- Ovo je naše radno mjesto i moramo biti tu svaki dan. To mora biti glavni kriterij - kazala je Jadranka Kosor. 

Zastupa ideju da dio plaće zastupnika bude fiksni, a da im se ostatak isplaćuje po učinku. Sličnog mišljenja je i Mirela Holy (SDP), koja smatra da bi se pristup plaćama zastupnika potpuno trebao promijeniti. Kazala je da bi inspiraciju trebali potražiti u danskome modelu, gdje zastupnici manji dio plaće primaju kao paušal, koji bi u našem slučaju bio malo viši od prosječne plaće, a sva ostala primanja ovisila bi o aktivnosti zastupnika. 

No aktivnost se ne odnosi na prisutnost na sjednicama nego na različite inicijative kojima se zastupaju interesi građana. Dok je zemlja u teškoj krizi, nezavisni zastupnik don Ivan Grubišić smatra da bi zastupnici trebali primati najviše dvije prosječne plaće.

Pozvao je da se stranke i nezavisni zastupnici odreknu milijuna koje dobivaju iz proračuna te da počnu raditi za opće dobro, ne zbog plaće i zbog interesa nego zbog dobrobiti zemlje i naroda. Dragutin Lesar (laburist) priprema prijedlog izmjena Zakona o pravima i obvezama državnih dužnosnika. Hoće li dužnosnici u ovim teškim vremenima odlučiti biti solidarni s narodom koji ih plaća tek treba vidjeti u tjednima koji su pred nama.