"Ja nisam Milan Bandić", poručio je jučer Tomislav Tomašević.

Danas je, pak, izveo akciju kakve se ne bi posramio ni sam Bandić.

Gradonačelnik Zagreba došao je među pobunjene radnike Čistoće, obukao njihovo radno odijelo i nekoliko sati proveo u smjeni da bi vidio kako je njima na terenu.

I to upravo na dan kad zasjeda Gradska skupština.

Ako nekome to izgleda kao poglavlje iz Bandićeve populističke skripte, onda je to zato što je to doista politički populizam bandićevskog tipa.

"Idem učiti od njih"

"Ja sam se ponudio da idem danas provesti nekoliko sati s radnicima na terenu. Zato sam tako odjeven. Idem vidjeti kako je njima na terenu, sljedećih nekoliko sati sam na terenu", objasnio je Tomašević, koji je s nekoliko dana zakašnjenja došao prekinuti pobunu radnika Čistoće. "Radnici su tražili da dođem i ja sam došao".

Tomašević je pred novinarima odbio usporedbu s Bandićem i objasnio kako on nije "išao učiti radnike kako da rade, već da on od njih nauči kako se radi".

Možda će mu dobro doći kao priprema za kraj mandata. A možda i da malo osjeti draži fizičkog posla.

I tako, ono u što se Tomašević zaklinjao, u što nas je uvjeravao, protiv čega se borio, sada je bačeno u smeće. Doslovno.

Kupovanje naklonosti

Tomašević je pod neviđenim pritiskom pobune komunalaca i prijetnji da se Zagreb uguši u smeću, posegnuo za Bandićevom metodom smirivanja nemira i kupovanja javne naklonosti. 

Govorio je da će u Zagrebu funkcionirati sustav, te da se gradonačelnik nema potrebe miješati u mikro probleme, da za to postoje direktori i službe. Da bi sada došao među radnike, ali ni to nije bilo dovoljno, već je morao postati jedan od njih. Obukao je odoru i pozirao pred novinarima i kamerama. 

Koga ne možeš pobijediti - bandićevštinu u upravljanju gradom - naprosto mu se pridruži. Ili postani jedan od njih.

Zagreb kao palanka

Milan Bandić vodio je metropolu kao palanku. Nije bilo sustava, odnosno sustav je bio korišten samo za uhljebljivanje i korupciju, a sve je rješavala jedna osoba, čak i onda kad se prodavao samo dojam. Jer Bandić nije rješavao ništa. Ali se Bandića zvalo i preko njega se urgiralo: kad je trebalo pokrpati cestu, zaliti biljke, skinuti mačku s drveta... Dobiti posao ili mjesto u vrtiću ili parkirnu kartu. 

Ili kad je trebalo utišati nezadovoljstvo zaposlenika, radnika i samih građana.

Tomislavu Tomaševiću nije bilo dovoljno da krizu u Čistoći rješava direktor, jer je on to očito i zakuhao, nije to riješila ni njegova zamjenica prijetnjama i upozorenjima pobunjenim radnicima, pa je gradonačelnik ipak morao doći na poprište pobune.

I na nekoliko sati postati jedan od komunalaca.

Što je dobro?

Što je, dakle, dobro u bandićevštini? Tako se u Zagrebu dobivaju izbori.

Što je loše u bandićevštini? Tako se u Zagrebu dobivaju izbori.

Tomašević je ovime smirio krizu, dodvorio se komunalcima, pokazao da je jedan od njih, a ne protiv njih, kao što je poslao poruku građanima da je vlastoručno prionuo na posao, čak i onaj fizički, prljavi, smrdljivi, loše plaćeni.

Zagrepčani su na to navikli i za to su glasali šest puta.

Ali isto tako, nisu glasali za Tomaševića da postane Bandić.

Baš kao Bandić

Gradonačelnik je u svojoj PR akciji pronašao razliku u odnosu na Bandića, nije išao učiti radnike kako se mete cesta, već od njih naučiti kako se skuplja otpad, ali to su zanemarive nijanse. Ostat će upamćeno da je Bandićev nasljednik obukao odijelo komunalca i proveo dan u skupljanju otpada. Baš kako bi to Bandić učinio.

I ako danas još neiskusni gradonačelnik kaže da uči od komunalaca kako se radi taj posao, u idućem mandatu počet će učiti ljude kako se obavlja taj posao. Imat će, kako smo danas čuli, dragocjeno iskustvo.

Sljedeći korak je upravljanje bagerom.

Što je sljedeće?

Kako će na ovo reagirati Tomaševićevi birači i sljedba okupljena oko platforme Možemo!, najžešći kritičari pokojnog Bandića i mrzitelji jeftinog populizma? Vjerojatno će pohvaliti gradonačelnika da je smirio krizu i da je pokazao da je blizak radnicima Holdinga.

Zapravo, da je učinio apsolutno sve što je mogao da osigura da se otpad počne odvoziti s ulica.

Pitanje je samo što je Tomašević spreman učiniti sutra kod neke nove krize. Kopat će kanale? Krpati vodovodne cijevi? Voziti tramvaj? Kontrolirati karte u ZET-u?

Milan Bandić bio bi ponosan na svog najžešćeg kritičara.