Od kada je došao na vlast, premijer Andrej Plenković (HDZ) samo je jednom mišićima pokušao riješiti situaciju, i to u srijedu u Saboru, kad je nasrnuo na Nikolu Grmoju (Most).
- To je ona granica gdje mi kao političari koji smo u političkoj borbi i dijalogu ne možemo trpjeti. Možemo trpjeti uvrede, laži i klevete, ali optužbe za veleizdaju nećemo trpjeti. Vlada, HDZ i ja kao premijer nećemo dopustiti da se u Hrvatskoj širi takva mržnja kao što je širi ova stranka, a stanka se zove Most. Tu podvlačimo crtu, to su takvi politički akteri s kojim ni u kojoj varijanti nećemo surađivati - poručio je jučer Plenković.
Novi broj Expressa otkriva kako bez mišića Plenković krči put prema moći kakvu u Hrvatskoj dugo nitko nije imao. Eliminirao je unutarstranačku oporbu, pokorio desnicu, smirio Kolindu, a sad se ispituje i turski izborni model... Proglašavan je “briselskim ćatom”, “anemičnim birokratom”, “karijeristom”.
Kao u minskom polju
Sad gradi sultansku demokraciju u kojoj suci sude kao u komunizmu, javni mediji su uškopljeni, funkcionalne oporbe nema, slabe institucije kontrole vlasti, demoniziraju se manjine, planiraju se bonus mandati za HDZ...
Prije dvije godine činilo se da su zastavice na njegovoj slalom-stazi postavljene u nesavladivu rasporedu. Stranka je bila minsko polje, napučeno Karamarkovim kadrovima, Agrokor se tek spremao implodirati, Mađari su bili u ofenzivi s Rafinerijom, Kolinda je bila u naponu snage kao neproglašena ikona desnice...
Danas je to sve “potaracano”. U teškim i opasnim idejnim bitkama oko Istanbulske konvencije Plenković je bio okružen višestruko brojnijim protivnicima, ali, žalibože, većina njih Konvenciju nije pročitala. Oni koji su je pročitali nisu je baš razumjeli, pa je hladnokrvni šef HDZ-a, koji govori pet-šest jezika - a to je u Hrvatskoj još politički kapital - odnio uvjerljivu pobjedu. Jednako je bilo i s Marakeškom konvencijom. Krajem 2018. Plenković je odnio dvije pobjede u nizu, koje su zacementirale krunu njegovih taktičkih uspjeha. Micanjem Vlade Galića i Mate Radeljića iz Ureda predsjednice Plenković je eliminirao još dva džepa otpora, ovog puta najvažnija.
U zasjedi rušitelja
U njima su, naime, u zasjedi stajale dvije formacije Plenkovićevih najopasnijih rušitelja, povezanih s tzv. ljutom desnicom i kontroverznim biznismenima, u rasponu od Zdravka Mamića do osječkih poduzetnika koji medijsku desnicu drže na kratkoj uzici, a sami su neobično poslušni naspram nekih centara moći izvan Hrvatske. Nikad zadnjih godina, kako piše tjednik Express, ni jedan hrvatski političar nije stajao na vrhu tako dosadno, predvidivo i bezalternativno usamljen kao Andrej Plenković. Čak je i Tuđman imao uvjerljivije protivnike od njega, ako ništa, barem Račana i Mesića. Sanader je imao Milanovića, Milanović Karamarka - a Plenković nema nikoga. Zato može raditi što hoće. Uz sve to uklonjena je Dalija Orešković, izvađeni su zubi zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nakon čega će političari nekažnjeno raditi što god im padne na pamet.
Tu je i korekcije “lexa Agrokor”, koje su mnoge hrvatske konzultante, dojučerašnje proletere, pretvorile u bogataše, samo su dio široke lepeze manevara koji omogućuju vlast bez korektiva Doda li se tome još i sudstvo, koje je temeljito “hadezeizirano” zadnjih 27 godina (pa su sudačke funkcije ponegdje postale gotovo nasljedne, a čak i najnetalentiranija sudačka mladunčad zna kako će braniti interese kaste, odnosno ovakvu strukturu države, pa će donositi presude kakve želi politička elita), jasno je da je Plenković prokrčio prostor za nekog hrvatskog Erdogana ili Orbana.
Struktura je tu - na čelu hijerarhije je on, koji djeluje liberalno, ali - ako on ode, upravljač tog nesavladivog i zastrašujućeg stroja može uzeti neki naš Viktor Orban, kao dugo sanjani Izbavitelj iz pakla liberalizma i lijevih skretanja. Najnoviji “probni baloni” s izmjenom izbornog zakona, kad bi bili izglasani, stvorili bi institucionalni okvir za pretvaranje Hrvatske u sultanat kojim će HDZ i novi sultan vladati doslovce do strašnog suda.
>>> Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Express...