Dosad se govorilo da samo HDZ može srušiti HDZ. Dogodilo se to 2000. godine kad su se nakon smrti Franje Tuđmana zaraćene frakcije HDZ-a, ona menadžersko-tajkunska i ona radikalno-nacionalistička, otvoreno pohvatale za vratove, a stranka napokon pala s vlasti u kulminaciji kriminala, korupcije, represije, ratnih zločina, radikalizma, mafijaških obračuna... Dogodilo se to i 2011. godine kad je Ivo Sanader odstupio, njegova nasljednica na čelu stranke Jadranka Kosor ga izbacila pa uhapsila, a stranka je nakon toga, nakon eksplozije korupcijskih afera na izbore za treći uzastopni mandat išla kao ovca na klanje.

Kad god se HDZ urušio iznutra, nakon što je godinama rušio Hrvatsku, oporba je dobivala najbolju šansu srušiti ga s vlasti.

Promjene su dosad dolazile iz HDZ-a. Bilo smrću lidera, bilo ostavkom lidera. Bilo frakcijskim svađama, bilo unutarnjim raspadom. Organizirana oporba u tom trenutku dolazila je pokupiti ostatke: ne samo vlasti, nego i države.

Plenki je malo nervozan

Sada je, međutim, Andrej Plenković živ i zdrav, premda malo nervozan. Čvrsto u stolici šefa stranke, čvrsto za kormilom Vlade, sa čvrstim zaleđem koalicijskih partnera i manjina, ali i bez otvorene pobune u HDZ-u. Iz stranke se još uvijek ne čuje reski zvuk oštrenja noževa protiv aktualnog premijera.

Štoviše, čuju se glasovi stranačke mobilizacije protiv "radikalne oporbene ljevice". Plenković je navodnog lidera stranačke frakcije i pretendenta na stranački tron, Ivana Anušića, efikasno inkorporirao u svoj krug suradnika u Vladi, dok je ostale počistio u valovima obračuna s konkurencijom, prvo klerikalnom nakon Istanbulske konvencije, a potom i konzervativnom nakon pobune Ivana Penave.

HDZ zasad, unatoč svemu, ostavlja dojam stabilne, homogene i čvrste stranke.

Otpadaju slojevi

Koja se možda izvana ljušti poput glavice luka, sa svakim novim slojem koji otpada nakon afera i optužnica, ali koja je i dalje fokusirana na ultimativni cilj, a to je treći mandat na vlasti. Prilika da se još malo učvrsti stisak na vratu Hrvatske.

Može li oporba u takvim okolnostima napokon srušiti HDZ koji još nije srušio samoga sebe? Koji stilom vladanja, organizacijom i mentalitetom podsjeća na Savez komunista, ali bez 14. kongresa?

Recept je, naravno, u odazivu birača na izbore. 

Stabilno biračko tijelo

Godine 2000. HDZ je uz čak 785 tisuća glasova osvojio samo 46 mandata, kao što je 2011. godine osvojio 47 mandata uz čak dvjesto tisuća glasova manje. Plenković je u dva navrata osvojio preko 60 mandata s više od 600 tisuća glasova.

Kad se HDZ urušava, eruptira odaziv oporbenih glasača koji su zasićeni, frustrirani, gnjevni ili naprosto shvaćaju da se ukazala savršena prilika za promjenu vlasti. I ono bitno, vjeruju u oporbenu koaliciju da je spremna preuzeti tu vlast.

Danas, međutim, postoje dva problema: HDZ se ne urušava, barem ne naočigled, a oporba se ne ujedinjuje, za razliku od prethodna dva navrata kad je osvajala vlast.

Nacionalni ustanak

Ujedinjenje oporbe 2000. i 2011. godine pomoglo je u kreiranju plebiscitarne atmosfere, nacionalnog ustanka protiv HDZ-a, obračuna s korupcijom, kriminalom, mafijom, ratnim zločincima, nepotizmom, nesposobnošću, socijalnim krahom.

Sada oporba nudi "točkastu koaliciju" u izbornim jedinicama gdje bi za to bilo potrebe.

Time nudi biračima mogućnost izbora, vaganja, ocjenjivanja, rezoniranja. Biranja glavom, a ne srcem. Racionalnog, a ne emocionalnog izbora. Hoće li to ispuhati narasli entuzijazam za promjenom vlasti?

Konačno, ne zaboravimo ni ovo: Andrej Plenković patentirao je političku praksu koja dosad nije bila viđena na političkoj sceni, barem ne u ovakvom stupnju i obujmu. Praktički je poništio važnost parlamentarnih izbora, označivši ih tek kao početno miješanje karata prije prave podjele karata koja kreće u Hrvatskom saboru.

HDZ bira

Hrvatski glasači biraju svoje zastupnike, a onda HDZ bira njih ili oni biraju HDZ kako bi se dokopali vlasti, pozicije, statusa, utjecaja i novca.

Pa smo imali Sauchu i Vrdoljakov HNS i Bandićeve "žetončiće" i Zekanovića, prije toga u dva navrata Mostovce...

To su neki od faktora koji bi mogli imati odlučujuću ulogu na parlamentarnim izborima, kad god oni bili.

HDZ se ne urušava, oporba se ne ujedinjuje, a mandati fluktuiraju...

U takvim okolnostima promjena vlasti mogla bi se možda prvi puta nazvati pobjedom oporbe, a ne porazom HDZ-a.