Dorian (2) se prije nekoliko dana prvi put spustio niz tobogan. Spust od dvije sekunde tek je nakratko podsjetio njegove roditelje na to kako i on za koji mjesec može imati normalno djetinjstvo poput svojih vršnjaka.
- Prošlo je točno godinu dana otkad smo stigli u Zagreb. U tih godinu dana naš je Dorian prvi put na Veliki petak izašao iz bolnice. Nije trajalo dugo. Stanje mu se pogoršalo i nakon tri dana se vratio u krevet - govori Renata Dvornić (34), Dorianova majka. Njezin je sinčić drugi rođendan dočekao na Odjelu za nefrologiju u KBC-u Zagreb.
Kako su nam ispričali Renata i Momir (30) iz Belog Manastira, njihov je sin netom nakon navršene prve godine odjednom počeo povraćati krv. Ubrzo je završio u osječkoj bolnici, a onda su ga prevezli u Zagreb. Liječnici su njegovim roditeljima tek kasnije rekli kako su Doriana te noći u vozilu Hitne pomoći nekoliko puta oživljavali. Ostali su u šoku jer su smatrali kako njihov sin ima tek zapetljaj crijeva i da će se uskoro vratiti kući.
Tako mali, a već borac
No ispostavilo se kako je stanje puno ozbiljnije. Na intenzivnoj njezi Dorian je bio dva mjeseca. Zbog “misteriozne” bolesti, kako su je nazvali Renata i Momir, Dorianu su otkazala oba bubrega. Sad je na dijalizi. Prema zadnjim informacijama, dječak se bori s 14 dijagnoza. Obitelj je bez kćeri Lane (5) nekoliko mjeseci živjela na katu župnog ureda koji se nalazi u krugu bolnice. No nakon što je njihova priča odjeknula u javnosti, uspjeli su prikupiti otprilike 75.000 kuna. Preselili su se u dvosoban stan kraj bolnice jer drukčije više nisu mogli. Dorian zahtijeva konstantnu skrb, a trenutačno čeka na transplantaciju tatina bubrega.
- Suprug ima još dvije pretrage za transplantaciju. Ako sve bude uredu, kao što je bilo dosad, Momir će mu biti donor. Na operaciju moramo ići u Padovu u Italiji jer ovdje ne operiraju ovako male pacijente. On nema još ni deset kila jer zbog sonde slabo jede i pije - rekla je Renata. Dodaje kako u Padovu prvo moraju na pretrage, koje traju otprilike deset dana, zatim se vraćaju, a tek onda ponovno idu na operaciju. Momir se od zahvata mora oporavljati najmanje dva mjeseca, a strah da Dorian tatin bubreg odbaci traje godinu dana.
Ne odvaja se od miša
- Troškovi su zaista veliki. Moramo i tamo unajmiti stan. Nitko od nas dvoje ne radi. Stalno smo s Dorianom u bolnicama. Financijska situacija je vrlo teška. On pije mnogo lijekova. Neki su besplatni, a za druge doplaćujemo i 90 kuna - rekla je zabrinuta Renata, koja strahuje da, kada dođe vrijeme za transplantaciju, oni neće imati dovoljno novca za put.
- Ljudi su nam zaista puno pomogli. Iznenadila sam se kad sam shvatila da ima toliko dobrih ljudi. Zvali su nas, raspitivali se, dolazili su nam čak i na odjel. Ima onih koji bi svoje zadnje dali - rekla je Renata. Dječak, koji je prohodao u bolnici, a da prije toga nije ni puzao, ne odvaja se od svog plišanog miša i Miki Maus kape. Zbog bolesti zaostaje za djecom svojeg uzrasta.
- Još ne govori. Kaže tu i tamo ‘mama’, ali ništa drugo ne zna. Sad je s nama u stanu i to mu puno znači - dodala je Renata, koja je sretna što joj je dijete napokon u vlastitom krevetu. I mi smo upoznali Doriana, koji nas je znatiželjno promatrao svojim velikim plavim očima. Prekinuli smo ga u popodnevnom “drijemanju”. Kod kuće je, kažu roditelji, mnogo opušteniji i ima više prostora za sebe. Nakon godinu dana u bolnici, još se nije privikao na novi dom, koji se nalazi ni 100 metara od bolnice.
- Kad sve ovo prođe, planiramo unajmiti stan i trajno se preseliti u Zagreb. Želimo normalno živjeti. Taman će nam curica krenuti u prvi razred - rekli su Dorianovi roditelji.
'Želimo svojem sinu normalan život'
Nemaju novca za put u Padovu, gdje će biti najmanje dva mjeseca. Otvorili su račun u PBZ-u na Doriana Dvornića: IBAN HR44 2340 0093 2321 9172 7 te devizni račun: HR75 2340 0093 2321 9175 1