Oštećenja koja mogu nastati kad čovjek popije kiselinu ili lužinu kreću se od blagog oštećenja sluznice nepca i usne šupljine ili sluznice grla pa sve do teških oštećenja jednjaka, što u konačnici može dovesti i do njegova suženja. To ovisi o koncentraciji kiseline ili lužine koju je čovjek konzumirao te o količini kontaminirane tekućine koju je popio, kaže prim. dr. Zvonimir Glumpak, specijalist interne medicine sa subspecijalizacijom iz gastroenterologije, iz Poliklinike Glumpak u Bedekovčini.
Dodaje kako nema veće razlike u šteti koju mogu počiniti kiselina ili lužina. Za razliku od preporuke da usta i grlo, čim osjetimo da smo popili nešto što djeluje štetno, treba ispirati vodom, pa popiti barem čašu vode, prim. dr. Glumpak kaže kako je bolje to ne činiti.
- U onom trenutku kad ste to popili, kiselina ili lužina će počiniti štetu odmah i nema toga čime se ona može ublažiti. To ne može učiniti ni voda ni mlijeko, za kojim bi netko možda posegnuo, pa ni otopina bikarbonata, odnosno sode bikarbone. Štoviše, ako počnete ispirati grlo, pa na to popijete vodu, to povećava rizik da dio štetnih tvari spustite dalje prema želucu, a to nije preporučljivo - pojašnjava dr. Glumpak.
Šteta u tom slučaju možda neće biti velika jer se koncentracija štetnih tvari ispiranjem može ublažiti, no rizik od toga ipak postoji, kaže.
- Osobno ne bih preporučio nikakvo ispiranje, nego hitan odlazak liječniku - ističe prim. dr. Glumpak.
Dodaje kako se u radnom vijeku susreo s nekoliko slučajeva trovanja kiselinom, nažalost nekoliko pokušaja suicida. Tako pamti pacijente koji su namjerno popili kiselinu iz akumulatora i ženu koja je popila varikinu.
- Bila su to iznimno teška oštećenja i godinama kasnije na kontroli se moglo vidjeti da je suženje jednjaka ostalo trajno - govori doktor.
Iz Službe za toksikologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) ističu kako nakon konzumacije kiseline ili lužine nikako ne treba konzumirati veće količine vode jer mogu izazvati povraćanje “što u ovom slučaju ne bi bilo dobro, jer ako je nešto nagrizlo usta i jednjak kod gutanja, dogodit će se jednako ako se povraća”.
- Osim toga, moguć je i ulazak povraćenog sadržaja u pluća što dovodi do dodatnih komplikacija. Zato se povraćanje ne potiče, a iz tog razloga ni velike količine vode. Preporuka zato glasi: isprati usta vodom, pa pljunuti. Popiti vode do 2,4 dl odrasla osoba i do 1,2 dl dijete, ali samo ako osoba ne povraća, može gutati i nema otežano disanje - pojašnjavaju sugovornici.
Kažu kako je između želuca, usta i jednjaka, želudac najotporniji jer ima debelu stijenku s dodatnim zaštitnim slojem, pa je otporniji na takve vrste kemikalija. I u ovom slučaju, naravno, iznimno je važno odmah se javiti liječniku. U HZJZ-u posebno ističu kako su kad je riječ o trovanjima kemikalijama kod kuće djeca često najugroženija skupina.
- Nasreću, unazad desetak godina taj postotak opada, ali ne još dovoljno. Regulacija kemikalija, njihovo označavanje je unaprijeđeno europskim uredbama i ipak je dovelo do napretka, no još, nažalost, ima ljudi koji ne čitaju upute i ne drže kemikalije na sigurnim mjestima - upozoravaju sugovornici.
Zato obavezno treba razgovarati s djecom o toj vrsti opasnosti i kemikalije nikako ne bismo smjeli čuvati u neoznačenim bocama, pogotovo ako su u njima prije toga bile tekućine poput sokova i vode.
- To je najčešći izvor slučajnih otrovanja kod djece. Poznata ambalaža, s nepoznatim sadržajem - zaključuju u Službi za toksikologiju HZJZ-a.