Janezu Janši, bivšem sljedbeniku Vladimira Putina, nije pomogao ni nedavni put u ratom zahvaćeni Kijev, kao ni podrška koju mu je na nedjeljnim parlamentarnim izborima dao Andrej Plenković.

Štoviše, možda je podrška hrvatskog premijera čak i pridonijela njegovu padu s vlasti.

Premda ga je zapravo izbornog poraza stajala njegova pandemijska politika na kojoj je izborni pobjednik Robert Golob, čelnik nedavno osnovanog Pokreta sloboda, uvjerljivo trijufirao, osvojivši najviše mandata u povijesti slovenske demokracije.

Međutim, na izborima u Sloveniji dogodilo se - iz hrvatske perspektive - nešto mnogo važnije, iako za Sloveniju i ne baš netipično. 

Na čelo slovenske Vlade ponovno će doći neovisni kandidat sa svojom listom, odnosno strankom. Nakon Liste Marjana Šareca, Stranke Mire Cerara, dijelom i stranke Pozitivna Slovenija Alemke Bratušek, pobjedu je odnijela lista jednog neovisnog kandidata koji je u politiku ušao tek u siječnju, nakon smjene s mjesta direktora državne energetske kompanije.

"Sustav je otporan"

"Ovo što imamo u Sloveniji, imamo na neki način i u Češkoj, Slovačkoj malo manje, donekle i u Poljskoj", komentirao je sinoć HDZ-ov Miro Kovač na N1 televiziji. "Hrvatska je izuzetak jer su dvije najjače stranke ostale. Hrvatska je tu najstabilnija, ali u slučaju Slovenije je zanimljivo da bez obzira na promjene sustav je otporan i funkcionira, gospodarstvo se dobro razvija".

I to je ključna poanta.

Hrvatski politički sustav naizgled je najstabilniji, HDZ dominira i povremeno zamijeni mjesto sa SDP-om, ali je Hrvatska daleko od Slovenije, pa i Češke, Slovačke, Poljske po ekonomskom i socijalnom razvoju, po demokratskim standardima, po mnogim društvenim pokazateljima.

Mali potres

Jedini mali potres na domaćoj političkoj sceni donio je Most 2015. godine, kao i instaliranje Tima Oreškovića na mjesto premijera, ali on nije sudjelovao na parlamentarnim izborima i čitava priča završila je kao morbidni eksces.

HDZ nam ispire mozgove pričama o stabilnosti kao glavnoj kvaliteti hrvatske politike. Bez obzira što tu stabilnost osiguravao rasturanjem parlamenta, žetončićima, prevarom birača... Plenković naglašava važnost HDZ-a kao stožerne stranke koji prepoznaje i artikulira interese hrvatskih građana, iako je upravo ta stabilnost presudila bilo kakvoj mogućnosti promjena, a time i progresa.

Dugogodišnja prevlast jedne partije, čiju dijagnozu je biranim riječima nedavno iznio i Zoran Milanović ("Hrvatsku vodi banda, grupa probisvjeta i lopova"), guši razvoj države i društva, a zbog toga je takvo društvo nesposobno iznjedriti političku alternativu kojom će razbiti monopol ili duopol.

Za razliku od Slovenije, Češke i nekih drugih država.

HDZ-ovo pozivanje na političku stabilnost svodi se na dominaciju i kontrolu, a ne na instrument u službi razvoja i napretka.

Sustav ne funkcionira

Kad Miro Kovač, bivši HDZ-ov ministar i Plenkovićev suparnik na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, naglašava kako u Sloveniji sustav funkcionira i gospodarstvo se razvija "bez obzira na promjene", time samo naglašava činjenicu da u Hrvatskoj sustav ne funkcionira i gospodarstvo se ne razvija upravo zato što promjena nema.

Ili se zatiru u korijenu.

U Hrvatskoj trenutno ne postoji politička opcija, organizacija ili pojedinac koji bi na državnoj razini, uz postojeći izborni zakon i sustav kontrole, mogao srušiti HDZ ili poremetiti duopol HDZ-a i SDP-a. Most je u jednom trenutku imao priliku, dok nije postao štaka kojom je dvaput doveo HDZ na vlast.

Lokalne opcije

Naravno, lokalnoj razini još se pojavljuju neke opcije, poput Splita, Zagreba, Istre i još nekih mjesta i županija, ali država je još čvrsto u rukama HDZ-a. I taj HDZ ne da joj disati, razvijati se i osloboditi sve njezine potencijale.

I što je sustav zapušteniji, gospodarstvo slabije, stanovništvo siromašnije, a društvo umrtvljenije, to je manja mogućnost promjene. Pitajte Aleksandra Vučića ili Viktora Orbana.

Slovenija je uspješnija, društvo bogatije, a građani su time hrabriji u eksperimentiranju s novim političkim opcijama, neovisno kakve one bile i s kakvim motivima nastupale. Dokle god HDZ šalje poruku da bez njega nema budućnosti, i dokle god birači smatraju da na političkoj sceni nema alternative vladajućem HDZ-u, dotle će stanje biti zacementirano i bezizlazno.

HDZ uživa u stabilnosti. Ali ta stabilnost ubija Hrvatsku.