"Orao ne lovi muhe, pogotovo ne stajske muhe", ispalio je Zoran Milanović prije mjesec dana, referirajući se na ministra Gordana Grlića Radmana koji tada nije bio vrijedan komentara predsjednika Republike.

Ali zbog čega onda "orao" Milanović sada lovi Olega Butkovića?

Je li to meta na kojoj se može gađati HDZ, srušiti HDZ i otvoriti SDP-u put prema pobjedi?

Danima već traje prepucavanje Milanovića i Butkovića u kojem HDZ-ov ministar očito uživa, barem sudeći po statusima na Facebooku, a uživa i njegov stranački šef Andrej Plenković koji je sa sigurne udaljenosti bacio svog pobočnika pod kotače zahuktalog Milanovića.

"Nemam dokaze, ali..."

Pa se krenulo s Butkovićevim pogodovanjem pri zapošljavanju, prešlo se na Butkovićevu optužbu o Milanovićevu pogodovanju rođaku pod sankcijama, usput se u priču uplela i Butkovićeva kravica, da bi se sada došlo do famoznog lukobrana, obnovljenog ispred restorana Butkovićeva oca.

"Nemam dokaze, ali mogu li vam ponuditi rješenje", kazao je Milanović o tom slučaju, povezujući "birtiju čiji vlasnik je Butković, hrvatsko more i lukobran koji štiti od valova".

Da bi onda sve to zalio hladnom vodom SDP-ov župan Zlatko Komadina.

I je li to, tjedan dana prije izbora, šest tjedana nakon prosvjeda zbog imenovanja Ivana Turudića, dva mjeseca nakon transkripta Josipe Rimac o "Radosti i Lipoti", pola godine nakon afere "plin za cent", godinu i pol nakon pljačke Ine, afera koja će definitivno srušiti HDZ s vlasti?

Koja će naljutiti birače i natjerati ih da iz prkosa izađu na izbore? Jer im je prekipjelo i odlučili su da je napokon dosta HDZ-a?

Gađaj Plenkija

Otvaranje afera u kampanji obično ima smisla ako su one šokantne, presudne, dosad neviđene ili kulminirajuće. Ako se, primjerice, pogađa direktno Andreja Plenkovića. 

Butkovićeva afera, ako ona uopće postoji jer Milanović priznaje kako nema dokaza za svoje tvrdnje, mogla bi biti važna u širem političkom kontekstu, ali nakon Turudića, Rimac, Ine, HEP-a i drugih strahota HDZ-ove vladavine, u tjednu prije izbora doima se kao aferaška fusnota, a ne predizborni adut.

Mediji su takvim pričama godinama zatrpavali građane koji su odavno mogli shvatiti poruku. Oni koji to nisu shvatili do sada, neće je shvatiti ni nakon svađe Milanovića i Butkovića.

Je li ova priča s Butkovićem kap koja će preliti čašu frustracije oporbenih glasača? Možda jest, a opet, možda su se građani zasitili ovakvih priča, umorili i naprosto otupjeli.

Stajska muha

Dapače, Oleg Butković je u ovoj galaksiji HDZ-ovih afera dosad doista bio "stajska muha". Netko na koga se nije obraćala pažnja, na koga se nisu lijepile afere, na kome se nisu brusili oporbeni mačevi. Štoviše, Butković je rado podsjetio da ga je Milanović nedavno hvalio kao ministra iza kojeg ostaju projekti.

Butković nije dežurni HDZ-ov "bad guy". Predmet mržnje ili ismijavanja. Netko na kome se gradi kampanja i brusi retorika.

I dok se Milanović zabavlja s Butkovićem, ne odgovarajući pritom na njegova pitanja o navodnom pogodovanju zastupniku Rosnjefta, Andrej Plenković može slobodno govoriti o svojim velikim uspjesima.

A ostatak oporbe ponovno ne uspijeva doći do daha kako bi uspješno kontrirala Plenkovićevoj samohvali.

Butković uživa

Osim toga, čini se da Butković uživa u ovom koškanju. Njegov rejting pred HDZ-ovcima raste, vrijeme kampanje neumitno curi, HDZ je došao u situaciju da više napade, nego što se brani, a kampanja kao da je upala u monotoniju, pa i svojevrsnu apatiju. 

Kao da svi čekaju formalno brojanje glasova nakon čega slijedi prebrojavanje mandata i postizborno koaliranje. 

Zoran Milanović je govorio da "neće pomagati oporbi" u predizbornmoj kampanji, zatim je postao premijerski kandidat oporbe, a sada vodi kampanju umjesto oporbe. Pa se kao samoproglašeni "orao" previše zabavlja "stajskim muhama".