Dobivala sam lijek koji potiče trudove. A onda su mi je poslije 15 sati odjednom isključili. Ostala sam sama u rađaonici i znala sam da se nešto događa, prisjeća se profesorica Nada Radić koja je 4. svibnja prije 35 godina bila u bjelovarskom rodilištu.

Kaže da se sve osoblje natiskalo u obližnjoj sobi, a ona je kroz odškrinuta vrata vidjela da liječnica pokušava naći sliku koja je na malom televizoru neprestano bježala. Atmosfera je bila pomalo konfuzna i imala je osjećaj kao da su na nju zaboravili. Ležala je do osam sati navečer, a onda su na rentgenu vidjeli da je dijete u lošem položaju. Morala je na carski rez i rodio se maleni Vedran.

- Tek sam poslije doznala da je umro Josip Broz Tito - kaže Nada, koju su preplavili dvojaki osjećaji - neizmjerna sreća jer je rodila zdravog prvog sina, ali i strašan šok jer Tita više nema. Titova smrt bila je emocionalni šok za većinu ljudi i da ih je većina njegovu smrt primila vrlo emotivno kao i Nadin suprug Stjepan koji je čekao rođenje sinčića u bjelovarskoj bolnici.

''Svi smo uglavnom šutjeli''

- Došao je doktor Ivan Rauh s crnom zastavom. Pomogao sam mu postaviti je na pola stijega. Svi smo uglavnom šutjeli - prisjeća se i Stjepan. Iako je Tito bio teško bolestan i većina je bila svjesna da neće preživjeti bolest, jer je bio i u dubokoj starosti, ipak su se svi podsvjesno nadali da će se ipak dogoditi čudo. Čudo se nije dogodilo i Tito je umro u ljubljanskoj bolnici. Nakon prvog šoka, Stjepan se ozario kad je pet sati nakon Titove smrti rođen njegov Vedran. Kaže kako su se svaki put na njegov rođendan ponovno prisjećali detalja koje su proživljavali kad su doznali za Titovu smrt.

- Baka mi je uvijek govorila kako je na moj rođendan umro jedan velik vođa, a da se rodio drugi vođa - kroz smijeh govori Vedran koji danas slavi svoj 35 rođendan. Diplomirani inženjer geodezije kaže da se stariji sjećaju da je u Titovo vrijeme bila veća socijalna i fizička sigurnost. Bilo je i zabrana, a i nije bilo popularno da profesor u školi krsti svoje dijete. No Vedrana su roditelji ipak krstili, a slavlje je bilo intimno.

''Pustili me iz bolnice da mogu pratiti Titov pokop''

Objesila sam se mužu za vrat i on me ponio ‘piška lonca’ uza stube. Televizor je bio na prvom katu, a ja sam htjela na televiziji pratit Titov pokop, prisjeća se Marija Kulušić (63) koja je prije 35 godina rodila Korneliju. I iz rodilišta ju je liječnik pustio samo kako bi mogla pratiti Titov ispraćaj. Osjećaji su bili pomiješani. Sreća zbog kćerkice i kolektivna tuga zbog Titova odlaska.