Prevoditeljica ju je držala za ruku ispod plahte u sali i dodirima dlana, ruke i prstiju prevodila joj sve o čemu su razgovarali liječnici.

- Dogovorile smo znakove za “Gledaj dolje ili gore”, “Sada će boljeti”, kaže gluhoslijepa Vesna Gloc.

Prije pet godina morala je operirati mrenu na oku i strahovala je od zahvata.

- Gluhoslijepog čovjeka često kao vreću voze po bolnici ne govoreći mu što rade ni zašto - objašnjava Ivona Salaj (34), prevoditeljica znakovnog jezika iz udruge Dodir.

Ona je Vesni (48) iz Donje Stubice prevodila operaciju u KB-u Sestara milosrdnica. Vesna je prva pacijentica koja im se javila s takvim zahtjevom. Tijekom života često je bila u liječničkim ordinacijama, no kaže kako se rijetko ondje osjećala kao čovjek. Liječnici bi razgovarali s pratnjom kao da je nema.

Rodila se kao zdrava beba, no kao beba je preboljela meningitis i zauvijek ostala gluha i slijepa. Iako su prijašnjih godina bolnice odbijale bilo kakvu pomisao da prevoditelj bude na zahvatu, ovoga puta nisu imali ništa protiv. Vesna se osjećala sigurnije i od srca je nahvalila prevoditeljicu.

- Vesnini liječnici kod kuće u Stubici samo pišu uputnice, a sve specijalističke preglede obavlja u Zagrebu uz prevoditelja. Gluhoslijepi u Hrvatskoj žive u potpunoj izolaciji. Naše usluge su im nužne i kod socijalnog radnika, na sudu i u drugim institucijama. Tek uz nas oni dobiju sve potrebne informacije, kaže Ivona Salaj.