U samo tri dana otkako smo objavili priču o malom Andreju (3) Jakab, dječaku koji ima malformacijski sindrom i s majkom Kristinom (35) i ocem Marijom (35) živi u kući od ćerpiča, punoj miševa, ljudi velika srca diljem Hrvatske uplatili su više od 200.000 kuna pomoći u okviru humanitarne akcije kojom se obitelji želi kupiti nova kuća.
- Kada su iz udruge Slavonsko srce pokretali humanitarku, cilj nam je bio skupiti 60.000 kuna kako bi kupili već izgrađenu kuću u našem selu i napravili priključak za vodu. Iskreno, nisam mislio ni da ćemo to skupiti, ali ovoliko... Oprostite, još mi sve to ne može sjesti – rekao nam je otac Mario kad smo ga nazvali i jednostavno pitali – kako je.
POGLEDAJTE VIDEO: Žive u kući od blata
Kaže, organizator humanitarne akcije Tomislav Baotić nazvao ga je u trenutku kad je Mario s punicom bio u trgovini.
- Zazvonio je mobitel, Tomislav s druge strane plače. Kaže, imam tužnu vijest... Meni se noge odsjekle. 'Morat ćemo ti na novu kuću i fasadu staviti...'. Skoro mi je ispao mobitel. U tom trenutku na računu humanitarke bilo je 150.000 kuna. Kod kuće sam zagrlio sam svoju Kristinu i samo sam joj rekao: 'Ljubavi, imamo kuću...' - govori Mario.
Na dan kad smo objavili priču o Andreju i njegovoj obitelji, telefon oca Maria nije prestajao zvoniti do dva-tri ujutro.
Ljudi nam šalju pakete i uplaćuju novac
- Dolazile su poruke, tople riječi, podrška, javljali su se i poznati i nepoznati. Ljudi nam šalju pakete, traže čak privatan broj računa našeg Andreja kako bi uplatili 50-100 kuna da kupimo neke stvari samo za njega, igračke. Andrej shvaća da se nešto događa, ali ne zna što. Iskreno, i prije nego su mi javili da se toliko novca skupilo, znao sam da će nam krenuti na bolje. Znate zašto? Prvi put u životu ispekao sam kokice, a da nisu zagorjele! Ispale su onako kao tvorničke. Samo sam rekao: 'Ovo će biti dobro, nisam za..bo stvar – smije se grleno Mario.
Nastavlja, 'sad nema nazad!, spreman je i sam napraviti velike stvari, raščistiti sve što je zaraslo oko kuće koja će postati njihov novi dom, sam kopati septičku jamu, dizati ogradu...
Puno je posla koji trebaju napraviti prije nego nova kuća postane njihov novi dom, ali svi se nekako nadaju da će to biti prije Božića.
Kaže, večer, kad mu kokice nisu zagorjele i Andrej je bio veseo kao nikad.
- Imao je "performance", plesao je i plesao... - u jednom dahu Mario bi nam htio ispričati sve detalje koji su se događali posljednja dva-tri dana, sve lijepe poruke, geste, pa skače s teme na temu, a glas mu se smije, emocije naviru.
Akcija ga je ostavila bez riječi
- Eeee. Izgubljen sam skroz... - u jednom trenu iskreno nam priznaje pa odaje i jednu tajnu – ima velike planove za novi život, u novoj kući, na novom imaju.
- Završio sam poljoprivrednu školu. Želim OPG... Imam dobar plan, malo je peradarskog uzgoja u selu, htio bih imati podni uzgoj jaja. Tada bih mogao raditi nešto kod kuće jer posao negdje drugdje ne mogu imati. Moja Kristina ima epilepsiju i nikad ne znamo kad će imati napad. Vidi svega 30 posto zbog mrene na očima, a s Andrejem treba biti 24sata na dan. Uz svoj OPG mogao bih biti kod kuće i nešto proizvoditi, a opet biti tu uz Andreja i Kristinu, na dohvat ruke ako zatreba – otkriva Kristijan, koji već ima skice u glavi kako bi ogradio prostor za kokoši i opet se u svakoj rečenici vraća na Andreja.
- On obožava životinje i čim vidi kokoš poludi od sreće. Zapravo, imam još jedan veliki plan. Dugo sam radio s konjima i san mi je jednog dana, imati konje, čak možda i pokrenuti rehabilitacijsko jahanje – otkriva Mario nekako tišeg glasa, kao da se boji da mu taj veliki san ne izmakne.
Akcija u koju su se uključile tisuće i tisuće ljudi, ostavila ga je bez riječi, sad vidi obrise boljeg života i nada se lijepoj priči u svom selu Ilača.
- Hvala do neba svima! Dali ste nam odskočnu dasku, bez vas ljudi velika srca ništa ovo ne bi moglo biti ostvareno – govori nam Andrejev otac Mario kojeg neprestano prekida Andrej, jer on je, kaže otac, centar njihova svijeta.
Ljudi velikog srca
- On je naš mali general i to dobro koristi i neka, zato ga i imamo - govori nam otac, opet s velikim osmjehom.
No pored njegove priče koja se kotrlja prema sjajnom završetku, ovdje su se sakrile barem još dvije velike priče, o ljudima velika srca.
Neprospavane noći, bezbrojni telefoni, mailovi, put za Zagreb i animiranje, povlačenje za rukav. Sve to odradio je dvojac velika srca Tomislav Baotić i Vesna Ribarić iz Udruge Slavonsko srce iz Tovarnika koji iza sebe imaju već nebrojene humanitarne "utrke" te punu košaru teških priča o tome kome su i kako sve pomogli.
Još prošli tjedan ovaj dvojac naoko je djelovao sjetno, javili su nam se kad humanitarna akcija još nije bila na najplodnijem tlu. Potegnuo je Tomislav i iz Tovarnika i s Vesnom, koja je iz Zagreba, dva dana obilazio trgove, dijelio letke, nosio majicu humanitarke za malog Andreja.
Večernji izvještaj bio je otprilike ovakav: promrzli, izmoreni, u škrabici oko 200 skupljenih kuna, malo ljudi bi stalno i poslušalo njihovu priču. Ali ja sam uzdignute glave nosio majicu za malog dječaka, da svi vide kako on živi i nisu stajali.
Pokrenula se Hrvatska
- Iz Zagreba sam se vratio, a na računu humanitarke bilo je oko 20.000 kuna. Uslijedila je potom uplata dviju tvrtki od pet do 10.000 kuna, sve se popelo na 35.000 kuna. Nedovoljno da kupimo kuću obitelji. Javio mi se sin jednog prijatelja koji vozi za jednu tvrtku i rekao mi je: "Ne boj se, ako treba mi kamiondžije ćemo međusobno između sebe ćemo skupiti i dati novce. Na kraju je tvrtka za koju radi dala 8000 kuna. Bili smo na 50.000 kuna – prepričava Tomislav mukotrpno skupljanje korak po korak.
A onda se Hrvatska pokrenula.
- Bilo je 15 do 6 ujutro i pisao sam svoju kavu, pojeo slanac. Krenuli su zvoniti telefoni, zvao me čovjek iz Amerike, znao sam da s objavom članka kreće nešto dobro, ali koliko, nisam sanjao. Prije objave priče o Andreju imali smo 800 poziva na humanitarni broj telefona, a onda je preko noći broj poziva bio 7000! Taj dan kad je izašla priča o Andreju do tri ujutro javljao sam se ljudima i razgovarao, objašnjavao, sve se preokrenulo! Prvu večer već je bilo skupljeno 70 tisuća, jutro poslije 150.000 kuna, a u srijedu uvečer više od 200.000 kuna! Ljudi moji, kakve su to emocije – govori Tomislav.
Kaže, svoj su cilj ostvarili i već je postavio pitanje u županiji može li se zaustaviti akcija koja je registrirana da traje do 7. prosinca. Novca za ostvarenje sna obitelji malog Andreja ima i više nego dovoljno. Već su se počeli raditi popisi radova, treba uvesti vodu, iskopati septičku jamu, a već su se javili i dobrovoljci – ekipa iz Moto kluba Vukovar. Potvrdili su nam iz kluba, jedan njihov član ima građevinsku firmu i već je bio u izvidnici.
- Pročitali smo u novinama priču o Andreju, jedan član poznaje organizatora akcije pa se javio. Pitali smo što možemo napraviti da pomognemo. Pa možemo, eto, septičku jamu iskopati. Tako da ćemo na poziv doći i iskopati jamu, izbetonirati je i to je to – bio je kratak jedan njihov član koji nije htio dati ime u novine. Ali kaže, sve će izvidjeti već ovoga vikenda kad će njihov moto klub podijeliti 300 paketića djeci mjesta Tovarnik i Ilača.