Stan obitelji Jurić u Kaštel Štafiliću pomalo dobiva nove obrise. Nakon što je sve izbačeno iz stana, skinute sve zidne i podne pločice radnici su nalili estrih, a stigli su i novi prozori kako se Bošku i Lovri više ne bi hladnoća uvlačila kroz raspadnute škure. Nova ulazna vrata su također spremna, no ona su na redu tek kad se stave nove pločice.
POGLEDAJTE VIDEO: Mladići napali dečka
Podsjetimo, riječ je o stanu obitelji Jurić čija je priča postala poznata u javnosti nakon što je izašla snimka nasilja kod crkve u Štafiliću na kojoj Lovru maltretiraju i tuku dvojica mladića, dok njih četvero navijaju, snimaju i gledaju. Tada je Žaneta Penga, vidjevši u kakvim uvjetima žrtva živi s ocem, u vlažnom stanu bez struje i tople vode, odlučila pokrenuti renovaciju. Dug za struju je pokriven, stari namještaj je ubrzo bačen, a Lovre i Boško su privremeno iselili.
- Promijenjene su vodoinstalacije, a uskoro ćemo i one električne zamijeniti u cijelom stanu. Nove pločice su donirane, samo čekamo da se osuši estrih. Nove sanitarije i kuhinja su također donirani, a trebamo i nova sobna vrata koja ćemo platiti s računa na koji ljudi velikog srca i dalje mogu uplatiti pomoć ako žele. Moramo još sastrugati zidove, poravnati i pobojati. Puno je tu posla, ide sve polako, ali svi jedva čekamo da ti grubi radovi završe da možemo početi kupovati novi namještaj, jednu sobu za cure, jednu za momke i treću za Boška – kaže nam Žaneta dodajući kako još nisu odlučili što će s postojećim parketom, hoće li ga brusiti i lakirati ili stavljati novi laminat.
Inače, prošli tjedan, dvojica mladića koji na snimci tuku Lovru, pušteni su na slobodu što je Lovru uznemirilo i više nego što i sam želi priznati. Ovaj tjedan od straha nije išao u školu.
- Mučio ga je pritisak u prsima i glavobolje pa smo ga pustili da se ovaj tjedan malo sabere. On se pravi hrabar, ali strah je jači od njega. Već smo bili ranije potražili pomoć psihologa, ali sad će ići i kod psihijatra da razgovara o svojim traumama – kaže nam Žaneta.
Njegov otac Boško kaže kako ne može ni zamisliti kroz što njegov sin sada prolazi.
- Da je on meni tada rekao što mu se događa ja bih mu bio pomogao. Možemo mi pričati što hoćemo, ali velik je pritisak na njemu. Neka ne ide u školu ovih dana jer mu je i prije bilo teško, a kamoli sada kad su ovi momci na slobodi. On je trzao i pričao u snu, kao da od nekoga bježi, a sve je to držao u sebi i skrivao – kaže nam otac Boško koji strpljivo čeka da radovi završe da se vrati u svoj novi stan.
Kako nam je ranije govorio, nije njemu do novog stana, već da mu i druga djeca mogu doći, dvije kćeri i sin koji žive po domovima i udomiteljskim obiteljima.
- Samo da se svi okupimo, makar preko vikenda. Srce mi se stegne kad se sjetim svoje djece, posebno ove najmlađe – kazao nam je Boško. Majka ih je još ranije napustila, a zbog male mirovine i neadekvatnih uvjeta, djeca su raseljena iz obiteljskog doma u koji će se, nada se Boško, svi opet vratiti.