Dina Sakića (21), koji je 26. veljače 2011. u Stankovcima ubio majku Divnu Morić (40), Vijeće za mladež Županijskoga suda u Zadru nepravomoćno je osudilo na 4 godine i sedam mjeseci zatvora. Kako je obrazložila sutkinja Enka Moković, Vijeće mu je odredilo kaznu ispod zakonskoga minimuma jer su vještaci utvrdili da je Sakić u trenutku ubojstva bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri. Sud mu je izrekao i mjeru obvezatnog psihijatrijskoga liječenja, koje može trajati najdulje pet godina.
Dino Sakić u zatvoru će provesti najmanje 5 godina i 5 mjeseci, jer su mu u kaznu uračunate dvije uvjetne presude s Općinskih sudova u Šibeniku i Zadru. Dino je majku ubio u obiteljskoj kući svoje bake u Stankovcima, koja je kobnoga dana bila u bolnici. Nakon kraće svađe, majku je pljusnuo i ona je pala na pod. Potom je uzeo čekić i dvaput je udario u glavu, pa je kratko nakon toga umrla.
Dino je pokupio zlato i bankovne kartice te otišao od kuće. Nakon nekoliko dana se vratio, te majčino tijelo zajedno sa čekićem i svojom odjećom bacio u bunar u sklopu kuće. Uhićen je 8. ožujka kada je priznao ubojstvo, te se od tada nalazi u pritvoru. Obrazlažući relativno blagu kaznu, sutkinja Moković je u više navrata citirala i Dinove rečenice iz njegova obraćanju sudu tijekom glavne rasprave koja je bila zatvorena za javnost.
'Moj je život jedna velika tužna priča', 'nije mi bilo lako živjeti u obiteljskoj situaciji s majkom koja je bila bolesna, a opet volio sam majku i ona mene. Puno zapleta, mržnje ljubavi, bolesti, nesporazuma, paranoja'. 'Nikad u životu nisam išao kontra majke, živio sam kao tri različite osobe. Kod oca fin, tajanstven, pristojan i sretan. Kod majke ljut, tužan, razbijao, karao, lagao, svađao se. U društvu veseo, sportaš, društven, bez droge i kriminala', pročitala je sutkinja. Dok je to čitala, optuženi Sakić je ridajući slušao vlastite riječi. Sutkinja je dalje navela, kako je ubojica rekao ranije u sudnici da je njegov neuredan i nesretan život došao na naplatu.
Na glavnoj raspravi bilo je još puno pojedinosti iz Sakićeva života, pa i poruka sucima, da na dan donošenja presude 'budu smireni, da ih nitko ne naljuti u obitelji ili na poslu, kako bi mogli donijeti pravednu i zakonitu odluku'. U sudnici je u na izricanju presude bila samo Dinova baka, koja više nema nikoga osim unuka, koji mora u zatvor. Na početku svoga života, ni Dino nije imao nikoga. Tri je mjeseca bio u rodilištu, jer ga nitko nije htio, da bi ga na kraju ipak prihvatila psihički bolesna majka. Tri tjedna prije ubojstva obilazio je psihijatre u zadarskoj bolnici i tražio pomoć. Držali su ga tri dana u bolnici i otpustili. Danima je kružio i oko Doma za djecu u Zadru, gdje je živio jedno vrijeme. Nitko nije ozbiljno shvaćao njegove pozive u pomoć.