Hladno i bez ikakvih emocija slušao je Ivan Š. (20) kako ga sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Irena Kvaternik nepravomoćno proglašava krivim te mu izriče kaznu od dvanaest godina zatvora zbog svirepog ubojstva N. B. (21). Mora platiti i polovicu svih sudskih troškova u iznosu od 43.021 kunu te pokriti troškove odvjetnika obitelji oštećenika. Budući da je osuđen na više od pet godina zatvora ostaje iza rešetaka do pravomoćnosti presude.
Teretili su ga da je 7. ožujka prošle godine mobitelom nazvao 21-godišnjaka kojeg poznaje od ranije te su se upoznali preko zajedničkog prijatelja. Zatražio ga je da se vide uživo, pa su se dogovorili da se nađu između 19.00 i 20.00 sati na savskom nasipu kod zagrebačkog naselja Prečko. Žrtva je pristala ništa ne sluteći Našli su se te počeli razgovarati, a zatim se spustili po nasipu do lijeve obale rijeke Save. Razgovor je uskoro prešao u verbalni, a zatim i fizički sukob, tijekom kojeg je došlo do naguravanja. U jednom trenutku je Ivan, navodi se u optužnici, nožem ili nekim sličnim sredstvom žrtvu ubo u trbuh, a potom je njegovo tijelo bacio u Savu u uvjerenju da nikada neće biti pronađeno te da njegov zločin neće biti otkriven.
Beživotno tijelo nesretnog mladića je 28. ožujka u pronašao rijeci Savi u Strmcu Bukevskom pronašao slučajni prolaznik dok je šetao psa. Obdukcijom su utvrdili da ima ubodnu ranu trbuha s ozljedom velike trbušne marame i silaznog dijela debelog crijeva, uslijed koje je, kao i utapanja, preminuo. Obdukcija je pokazala i da je žrtva još bila živa kad je dospjela u vodu, a s obzirom na tešku ozljedu koju joj je nanio nije bilo šanse da bez pomoći preživi.
U trenutku pronalaska tijela Ivan je već bio uhićen i kazneno prijavljen zbog ubojstva. Kako se pokazalo tijekom istrage, motiv je bila ljubomora i mržnja jer je žrtva započela vezu s Ivanovim bivšim partnerom O. M.
Kako je pojasnila sutkinja, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je ubojica bio u vezi s O. M. te su jedno vrijeme i živjeli zajedno u Osijeku. Nakon prekida Ivan je policiji prijavio krađu 10.000 kuna iz sefa te je pokušavao stupiti u kontakt s bivšim partnerom tražeći ga po više gradova. Nesporno je utvrđeno i da je kobnog dana Ivan došao vlakom u Zagreb te dogovorio susret sa žrtvom. Njegovo kretanje u ranim jutarnjim satima dok se udaljavao s mjesta zločina zabilježile su nadzorne kamere. Tako se zna da se vraćao preko Stenjevca gdje je zatražio taksi te ga je vozač dovezao na Glavni željeznički kolodvor otkud je vlakom otputovao u Osijek.
Ono što je sud trebao utvrditi bilo je što se odvijalo tijekom susreta ubojice i žrtve 7. ožujka 2020. Optuženi je na sudu u više navrata mijenjao i dopunjavao iskaz ostajući kod toga da je nevin i da nije počinio zločin. Jedna od verzija koju je ispričao bila je da je N. B. počinio suicid ubadajući se u trbuh, nakon čega je skočio u Savu.
Tu je priču sud odbacio kao nelogičnu i neživotnu jer niti je žrtva imala oružje kod sebe kojim bi se ubola, što je u jednom od svojih iskaza potvrdio i optuženi navodeći da mu je pretražio torbicu te da nije pronašao nož, niti je imao razloga da to učini.
S druge strane, i vještak psihijatar potvrdio je da se Ivan teško nosio s prekidom, koji je doživio vrlo traumatično. Putem društvenih mreža slao je poruke O. M. i tražio ga da mu se vrati. Tijekom ispitivanja u policiji, ali i u odvjetništvu i na sudu tijekom iznošenja obrane, optuženi je opetovano i s puno detalja pričao o bivšem partneru.
Nakon što je žrtvino tijelo bacio u rijeku, Ivan je uzeo njegovu torbicu te iz nje izvadio mobitel i uključio zrakoplovni mod. Nije ga koristio no čitao je poruke koje su O. M. i N. B. međusobno izmjenjivali, a torbicu je bacio u rijeku. Na tom mjestu policajci su kasnije u pijesku pronašli ključeve žrtve. Mobitel je bacio u rijeku Dravu u blizini Osijeka nakon što je čuo da je obitelj prijavila nestanak žrtve. Ispisi telefonskih poziva pokazali su da je ubojica zvao žrtvu četiri puta i to jedanput 6. ožujka, a potom tri puta 7. ožujka, na dan susreta. Nijedanput žrtva nije njega zvala prva što potvrđuje navode tužiteljstva da je Ivan inicirao susret.
Ubojicu s žrtvom povezuje i trag krvi ubijenog mladića pronađen na prednjem dijelu Ivanova sakoa.
- Nitko nije vidio žrtvu nakon vašeg susreta, već ste zadnji kontakt s njim imali upravo Vi. Kad ste čuli da je nestanak prijavljen, niste se javili policiji kako bi rekli da ste ga vidjeli nego ste bacili njegov mobitel - kazala je sutkinja optuženome.
Iako je u vrijeme zločina Ivan bio mlađi punoljetnik, nisu na njega primijenili maloljetničko već opće pravo. Prema zakonu raspon kazne koji su mu mogli odrediti za ubojstvo s obzirom na činjenicu da je riječ o mlađem punoljetniku je od pet do 15 godina zatvora. Ipak, sud mu nije odredio maksimalnih 15 jer je u vrijeme zločina bio smanjeno ubrojiv, nikad ranije nije osuđivan te je mlade dobi.
Sve druge okolnosti nisu mu išle u prilog pa su tako otegotnim ocijenjene niske pobude iz kojih je počinio zločin, kao i visok stupanj kriminalne volje koja je vidljiva iz pokušaja prikrivanja ubojstva.
- Niti jednom niste pokazali žaljenje, izrazili sućut ili suosjećanje prema žrtvi što svjedoči o pomanjkanju kritičnog odnosa prema počinjenom djelu - dodala je sutkinja.
Na presudu stranke imaju pravo žalbe.