Prije privatizacije Brodosplita, upravljačke strukture brodogradilišta, sve redom političari stranke na vlasti, nisu se trudile da firma posluje sa dobiti, jer nisu imale moralnu i političku odgovornost prema imovini, koja im je bila povjerena. Naime, dodatni napor kojeg je trebalo uložiti nebi rezultirao njihovom većom plaćom, a gubici su se ionako pokrivali iz državnog proračuna. Istovremeno brodogradilište je bilo automat za novac stranke na vlasti iz kojeg se ona dodatno financirala, nerijetko i privatno. Sad više nije tako i to je bitna razlika između prošlog i sadašnjeg "škvera".

Još da vlasnik brodosplita prizna ima li šanse napraviti drugi brod bez zakašnjenja. Veliki broj inžinjera mu je otiša ili je otiran. S ovim kadrom on može raditi samo maone, i to je pitanje.

Brodosplit zaboravlja da smo u kapitalizmu i neka ne računaju na poslove sufinancirane novcima poreznih obveznika.