Da je arhitektura "odraz socijalnih, estetskih i etičkih nazora date epohe ljudskog društva" i da će tako takva biti i "odraz naše epohe, identitet ideje vodilje života našega doba" rekao je u svom pozdravnom govoru na I. kongresu arhitekata Jugoslavije, u rijetko viđenom zanosu, arhitekt Drago Ibler. U trenutku kad to govori, ono najvažnije u njegovu profesionalnom životu već se dogodilo - ostalo mu je tek ostvariti svoj dugo gonjeni san o neboderu. Prvi je na ovim prostorima načinio istinski iskorak iz uvriježenih načela i oblika historicizma u izraz novog vremena, u modernizam, kao svojevrsni nasljednik Viktora Kovačića. Naslijedit će ne samo njegovu namjeru da Zagreb iščupa iz provincijske zaljubljenosti u romantiziranje prošlosti, nego i njegovu drskost, pa time i zamalo poziciju nepoželjnoga - zamalo, no Ibler je ipak bio dijete jednog drugog vremena, a na njegovu sreću bio je i Krleža.