Moj je životni moto da je bolje dva puta u krevetu se okrenuti mrtav umoran nego jednom gladan. Objašnjava nam to Dajana Đurić (25) iz Brčkog, jedina dimnjačarka u Bosni i Hercegovini. Još kao djevojčica upoznala se s visinom i dimnjačarstvom. U tajne tog zanata uveo ju je njen otac Jadranko, koji se time profesionalno bavi 16 godina.
- Žarko sam željela biti frizerka, ali sam upisala srednju školu za ekološkog tehničar. Paralelno s tom školom odlučila sam se školovati za dimnjačara. Toliko sam se navikla i zavoljela taj posao da sam na kraju završila i studij za ekološkog inženjera. Ovo je zanimljiv posao, ponekad je za ženu težak, pa bih voljela raditi u struci, ali nažalost, u Brčkom nema razumijevanja za to.
POGLEDAJTE VIDEO: Dajana pjeva na krovu i priča o dimnjačarstvu
Javljala sam se u gradu na nekoliko natječaja i uvijek sam dobila odbijenicu. Čak su jedan natječaj poništili – ispričala nam je ova lijepa i vrijedna djevojka, koja posao dimnjačara ima u malom prstu. Vrlo rado priča o svom poslu i dogodovštinama koje je doživjela. Kaže da je bilo svakakvih situacija, jer ulaze u kuće raznih ljudi. Tako je jedanput njezin otac u dimnjaku našao gomilu raznog eksploziva. Tad ju je upozorio da, ako u dimnjaku nađe nešto što teško izlazi iz dimovodnoga kanala, to ne dira nego da zove njega. On tada specijalnom videokamerom provjeri o čemu je riječ.
- Prošle godine sam čistila dimnjak kod jedne starije gospođe u Brčkom. Četka nije išla, pa sam u otvor dimnjaka gurnula ruku. Dotaknula sam nekakav najlon i odmah mi je eksploziv pao na pamet. Pozvala sam oca, ali mi se nije javio na mobitel. Nisam mogla čekati jer su drugi mušterije čekali na moju uslugu, pa sam odlučila polako povući najlon prema dolje. Kad mi je došao u vidokrug, lagano sam ga pocijepala da vidim što je u njemu.U tom trenutku iz svežnja su ispala dva bisera, napravila sam veći otvor i vidjela sam zlatni nakit. Ukupno je bilo oko tri kilograma zlata. Došao je otac i pokazala sam mu što sam našla. Uzeo je dimnjačarsku četku i dobro očistio vrećicu u kojoj je bilo zlato - otkriva nam dimnjačarka Dajana.
Nakon toga pozvali su gospođu i stavili joj vrećicu zlata pred noge.
- Tata je rekao: ‘Gospođo, ovo je vaše’. Žena je širom otvorila oči. Prepoznala je svoj nakit, koji netko od njenih ukućana, kad je počelo ovo zlo od rata, sakrio u dimnjak – rekla je Dajana.
Još kao djevojčica, počela se penjati s ocem po krovovima jer je, kaže, obiteljska tradicija. U posao je uključena i mama.
- Unatoč mojem i očevu predanom i napornom radu, najvažnija karika u našoj maloj kompaniji Eko dimnjačar je majka Hanifa, naš računovođa, financijski ekspert, glavni komercijalist, tajnica, kuharica, jednom riječju stup naše kuće – pojasnila je Dajana.
Osim pronalaska zlata bilo je još neobičnih situacija u karijeri mlade dimnjačarke. Otkriva nam da joj je jedan od najneobičnijh događaja bio kad ju je jedna djevojka kod koje je čistila dimnjak zamijenila za muškarca.
- Misleći da sam dečko, tražila je telefonski broj i Facebook profil govoreći mi da se želi sa mnom bolje upoznati. Rekla sam joj: ‘Djevojko draga, ja sam žensko’. Pocrvenjela je u licu i istrčala iz kuće, a mene ostavila da dovršim svoj posao – priča Dajana. I zaista, kad skine radnu odjeću, nitko je ne može zamijeniti za muškarca. No njoj nije nikakav problem proći središtem Brčkog u svojoj radnoj, a posebno svečanoj dimnjačarskoj odjeći s cilindrom na glavi koja je okićena raznim značkama s dimnjačarskih festivala u Italiji, koje redovito posjećuje s obitelji.
- Lice zaprljam s čađi, ali ja ga operem, a neki to ne mogu učiniti niti da kožu zgule. Ja imam vrlo malo vremena za bavljenje kojekakvim glupostima jer radni dan mi počinje u šest sati i nerijetko traje do kasno uvečer. Bude slučajeva da, čim sam pošla na počinak, moram ustati i otići s ocem na intervenciju zbog zadimnjenog ili zapaljenog dimnjaka - kaže Dajana. Ova vesela i vrlo zanimljiva djevojka, koja pjeva dok radi, s nemirnim očima osim neobična zanimanja, ima još neobičniji hobi.
Naime, ona je donedavno igrala lijevo krilo za ženski nogometni klub Lokomotiva, koji se natječe u ženskoj Premijer ligi BiH.
– Nogomet više ne igram, osim rekreativno, jer mi posao to ne dopušta – rekla je Dajana. Ona i njezin otac, kao i njihov djelatnik Edo, o dimnjačarstvu mogu puno toga reći, kao i majka Hanifa, no nažalost, mnogi ljudi to ne razumiju.
– Ljudi misle da se dimnjačarom može zvati svatko tko ima uniformu, četku i ljestve. No to je daleko složeniji i jako odgovoran posao, koji mi od samog početka obavljamo prema europskim normama, sukladno tome raspolažemo suvremenom opremom kojom možemo dokumentirati svako stanje u dimnjaku i čišćenjem ga dovesti u prvobitno stanje – rekao je Jadranko dok su nam on i Dajana poklanjali sretne dimnjačarske novčiće.