Prošlo je 137 dana od stravične nesreće u kojoj su dvije 14-godišnje djevojčice, iz Zagrađa kod Pleternice, putujući ujutro na nastavu, ispale iz školskog autobusa. Taj ponedjeljak, 1. listopada 2007. godine, obitelji Martine Rukavine i Katarine Mihaljević, nikada neće zaboraviti. Nesretna Katarina drugi je dan umrla u požeškoj Općoj bolnici uslijed teških ozljeda glave, a Martina, čiji je život visio o koncu, hitno je prebačena u Zagreb i prijetila joj je amputacija lijeve noge. Zahvaljujući liječnicima, noga je ipak spašena, no Martinino bezbrižno djetinjstvo kobnog je jutra zauvijek prekinuto, a život joj se pretvorio u svakodnevnu, tešku borbu. Sve do prošle subote Martina nije znala da je njena najbolja prijateljica i sestrična Katarina umrla.
- Martina ne može govoriti, jer još uvijek nema glasa, pa se sporazumijevamo čitajući joj s usana. Posljednjih je dana neprestano pitala kako je Katarina. U subotu smo joj, po savjetu liječnika, rekli tužnu istinu da Katarine više nema i da je umrla dan nakon nesreće. Martina to nije željela vjerovati, ali po našim očima, prepunim suza, vidjela je da joj govorimo istinu. Briznula je u plač, a s usana sam joj pročitala samo jednu rečenicu, 'Bilo bi bolje da sam onda i ja mrtva'. Bile su nerazdvojne prijateljice i Martina sada strašno tuguje za svojom Katarinom. Odmah je tražila da joj donesemo slike s njenog groba. Stalno ih gleda i plače", priča potreseno Snježana Rukavina (35), majka male Martine koju smo zatekli u posjeti kćeri u Krapinskim Toplicama. Martina je u toplice prebačena 30. siječnja, nakon višemjesečnog liječenja u KBC-u Dubrava. Liječnici prognoziraju da će njen oporavak tamo potrajati najmanje 6 mjeseci.
- Danas je punih 136 dana otkako Martina nije stala na svoje noge. Od nesreće nepomično leži u krevetu, pa je od ležanja dobila i dekubitus. Suprug Mija (41) i ja svake srijede i za vikende putujemo iz Zagrađa u 230 km udaljene Krapinske toplice, ali za dijete nam ne bi bilo teško otići ni na kraj svijeta - kaže Martinina majka koja je sama hraniteljica svoje peteročlane obitelji. Skupe kreme i troškove putovanja plaća sama, od svoje male plaće, jer, kako kaže, akontacijom, na koju Martina ima pravo, oni nemaju pravo raspolagati.
Prometni vještak iz Požege, Darko Konjević, utvrdio je da je za nesreću kriv rasklimani mjenjač u autobusu koji je udario u dugme za otvaranje vrata. Kako doznajemo od Martinine majke, nitko iz tvrtke BT-transport, u čijem je vlasništvu autobus, do danas se nije javio obitelji niti im ponudio bilo kakvu pomoć. Vozač Ilija M. (42), koji tog jutra bio za upravljačem autobusa, teško je proživio tragediju koja se dogodila. Martinina majka kaže da on redovito zove i pita kako je Martina, iako je i sam u vrlo teškom zdravstvenom stanju.

SEKO, VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU!
- Seka je sada malo bolje. Naučio sam čitati joj s usana i kada god dođem u posjetu uvijek mi ponovi da me puno voli, a ja ju primim za ruku i kažem joj: 'I ja tebe seko volim najviše na svijetu' - ispričao nam je Martinin brat Marko (11) koji je i sam tog kobnog jutra bio u autobusu smrti i pred čijim se očima dogodila strašna tragedija u kojoj je ostao bez sestrične, a umalo i bez sestre.