Tako je sina svoje kćerke nazvao Kim Hyang-Sik (81), djed ubojice s Virginija Techa Choa Seung-Huija. Djed Kim je izjavio da je 'bolje nemati takvo problematično dijete u obitelji', jer je 'uništio život svojoj majci.' Djed je ranije izjavio da je Cho bio pristojno dijete, kojemu je u osmoj godini dijagnosticiran autizam, a izrazio je i osobno žaljenje obitelji žrtava zbog nepravilnog odgoja Choa. Snimka koja je šokirala djeda izazvala je negativne reakcije širom SAD-a. Forenzički psiholog Michael Welner nazvao je objavu snimke na programu TV kuće NBC 'društvenom katastrofom', a bivši psiholog FBI-a komentirao je kako se pružanjem tolikog publiciteta ubojici 'daje energija' mnogim potencijalnim ubojicama koji bi mogli slijediti njegov primjer. Peter Read, otac ubijene Mary Read, poslao je apel medijima da prestanu objavljivati slike i snimke ubojice jer je to 'drugi napad na nas i našu djecu' te ih zamolio da se fokusiraju na 'mlada, predivna ljudska bića koja su donijela tako puno u ovaj naš svijet'. Mnogi roditelji žrtava otkazali su intervju za NBC iz prosvjeda, a studenti Virginia Techa bijesni su što se Chou daje toliko televizijskog vremena, dok mnoge žrtve ostaju anonimne. Britanca Colina Lynama Goddarda zapamtit će kao zadnju žrtvu Choa Seung-Huija prije nego se manijak ubio. Propucao ga je tri puta - u nogu, rame i stražnjicu. - Bili smo u učionici kad smo čuli pucnjavu. Po zvuku smo znali da dolazi prema nama. Profesorica je pogledala kroz vrata i sa šokom na licu počela vikati da legnemo na pod i zovemo policiju. Nazvao sam policiju s mobitela prije nego je Cho ušao u učionicu i pucao mi u nogu. Pao sam na pod i pravio se mrtav. Nisam ga htio pogledati u oči. Mislio sam, ako ga pogledam, znat će da sam živ. Sve je natjerao da izađu van i počeo nasumce pucati po njima. Vratio se nazad i pucao u učiteljicu francuskog koja nas je upozorila da legnemo na pod. Izašao je van. Čuo sam još dva pucnja i tad je nastala tišina - ispričao je Colin. Petak je na sveučilištu proglašen danom žalosti, za vrijeme kojeg studenti i nastavnici odavaju počast žrtvama i suočavaju se sa svojom tugom. Ožalošćeni akademci pale svijeće, i ostavljaju potresne poruke poput one u kojoj plesač piše poginuloj kolegici: 'Drago mi je da sam te zagrlio na našoj zadnjoj vježbi'.