Kroz mali otvor na lubanji kraj sinusa curila mi je moždana tekućina. Zbog toga sam imao dva puta bakterijski meningitis te dvije teške operacije glave u Hrvatskoj. Iako su liječnici u Hrvatskoj dali sve od sebe kako bi mi pomogli, nažalost, nisu uspjeli, pa je moja mama svugdje tražila način da mi pomogne. Sad sam zdrav i sretan, ma najsretniji, zahvaljujući najprije mojoj majci.
POGLEDAJTE VIDEO:
Počinje tako svoju dirljivu priču Alen Berić (14) iz Poreča. Njemu je tekućina iz mozga curila kroz nos još dok je bio novorođenče. Život mu je visio o koncu punih 14 godina, a na kraju mu je pomogao neurokirurg iz Srbije, dr. Dragan Savić. Alenova dijagnoza je kraniosinostoza. To je kongenitalni defekt kod kojeg se prerano zatvaraju šavovi između kostiju lubanje, što dovodi do različitih deformacija oblika lubanje. Zbog svog stanja Alen 14 godina nije bio poput svojih vršnjaka.
- Uglavnom sam zbog prehlada morao biti kod kuće - prisjetio se i dodao da mu je život doslovce stao na 14 godina.
Sve to vrijeme ovaj hrabri dječak nije mogao uživati u sportu, igri s vršnjacima, vožnji biciklom i drugim dječjim igrama. Dječak koji se nije prestajao smijati tijekom našeg posjeta prvu operaciju prošao je kad je imao samo tri mjeseca.
- Nakon toga primijetili smo curenje prozirne tekućine, što je bio likvor. Mi to nismo u početku znali. Liječnici su mislili da je alergija te smo prošli razne alergo testove. Kad to nije donijelo rezultata, liječili smo prehladu, pa virozu, pa opet alergije... I dalje je tekućina curila, a mi se vrtjeli u krug - sa suzama u očima prisjeća se bolnih trenutaka Alenova mama Fadila (46).
Dodaje kako je Alen s tri godine dobio prvi bakterijski meningitis, a liječnici još ni tad nisu znali da mu curi likvor.
- Drugi meningitis dobio je s osam godina i imao je dvije operacije glave. Oba puta kad je dobio meningitis, pao je u komu na nekoliko sati - ističe Alenova mama Fadila.
Osim što je dječaku cijelo vrijeme “curio nos”, imao je jake glavobolje, vrtoglavice, malaksalost, nesanicu, slabije je jeo... Često je zbog bolesti izostajao iz škole.
- Četrnaest godina nisam se igrao i sad ću sve nadoknaditi - uzbuđeno kaže Alen.
Nakon što su mu liječnici zadnji put otvorili glavu, rekli su da, ako dođe do trećeg puta, morat će ga operirati kroz nos.
- Takvu operaciju kod nas ne izvode, pa sam morala početi tražiti pomoć kako moje dijete više ne bi proživljavalo tu agoniju. Bacila sam se na traženje pomoći u inozemstvu, bila sam spremna otići i u Ameriku po pomoć, a na kraju sam čula za liječnika Savića. Alena je operirao u travnju - prisjeća se majka Fadila.
Operacija je trajala oko sat i pol, a dječak je već treći dan nakon zahvata otišao kući.
Njegova mama kaže da je liječnik uzeo Alenovo masno tkivo s trbuha kako bi zatvorio rupe u lubanji.
- Šokiran sam koliko toga danas mogu. Ja sad mogu sve i presretan sam. Mogu potrčati, baviti se bilo kojim sportom - sretno nam navodi Alen.
Dječakova priča dospjela je u srpske medije nakon što je u školi napisao sastavak na zadanu temu “Najsretniji dan u životu”.
- Odmah sam znao da mi je posljednja operacija najsretniji dan u životu i samo sam počeo pisati. Dobio sam ocjenu četiri jer sam imao gramatičke pogreške, ali sam ipak sretan - skromno kaže.
Dječakovi mama i tata pokazali su liječniku s kojim su ostali u kontaktu sastavak, a on je ostao zadivljen.
- Ne mogu vjerovati da je Alenu to najsretniji dan u životu. Upravo zbog takvih ljudi znam zašto radim ovaj posao. Trudit ću se još više kako bih bio još bolji liječnik. Alen je predivan i sretan sam što sam pomogao - telefonski nam je rekao liječnik Dragan Savić, koji uskoro planira i posjetiti dječaka u Poreču.