Hajde, izađi ispod stola! Nitko te neće odvesti od nas, neće ti ova teta ništa, uvjeravala je baka unuka (5). Dječak se oglušio na njezine molbe i ostao skutren u kutu pod velikim stolom. Njegovi roditelji živjeli su nevjenčano. Majka ga je prije pet godina kao šestomjesečnu bebu ostavila na stražnjem sjedalu auta. Sud ga je dodijelio ocu i baki koji o njemu brinu, a majka ga je imala pravo viđati i plaćala je alimentaciju.
Prije dvije godine pred sudom je izjavila da otac s kojim dječak živi nije njegov biološki otac. To je potvrdila i DNK analiza pa je majka dobila zakonsko pravo uzeti dječaka. Međutim, kako smo se uvjerili, dječak ne želi od oca, bake i djeda s kojima živi u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
- Vodili smo ga u centar za socijalnu skrb, gdje su ga čekali majka i njezin suprug, koji je valjda biološki otac. Predložila je da se svi maknemo iz prostorije kako bi mogla biti s mužem i djetetom. Ali čim je mali vidio da se dižemo, otrčao je prema vratima i pobjegao iz prostorije. Dijete neće mami, kad ga dođe posjetiti skriva se od nje. Kao ni moj sin, ne želim raditi ništa protiv djetetove volje, a moramo poštovati zakonsku odredbu da dijete ide majci - govori baka.
Tvrdi da mališan pokriva rukama uši od trenutka kad je čuo da bi trebao živjeti kod mame. Oca obožava i zove ga tata.
- Oni spavaju zajedno, maze se, igraju, obožavaju... Moj sin voli to dijete kao da je njegovo - govori tužno baka.
Dječak bi uskoro sudskom ovrhom trebao biti predan majci. Dok nadležno sudstvo i odvjetništvo kažu kako do sada nisu imali tako težak i složen slučaj, nitko ne brine o osjećajima i željama dječaka na kojeg su godine parničenja ostavile dubok trag. No, majka dječaka, koja s njegovim biološkim ocem živi u drugoj županiji, tvrdi kako nije ostavila sina i pobjegla s drugim čovjekom.
- Svađali smo se u automobilu zbog novca koji mi nije želio vratiti. Izašla sam na trenutak da se smirim, a on je pobjegao s mojim sinom te me prijavio policiji i socijalnoj službi. Moj sadašnji suprug je otac djeteta za kojeg se sad borimo, a s njim imam još dvoje djece - govori majka dječaka.
Tvrdi kako dječaka sa suprugom posjećuje barem jednom na tjedan te da su mu dosad dali oko 6000 kuna i svaki put mu kad dođu donesu igračke, slatkiše i darove.
- Prema reakcijama smo shvatili da sin želi ići s nama, ali ga baka i otac plaše. Ne razumijem zašto to rade i kako će mu objasniti zašto ne živi s roditeljima - pita se majka.
'INSTITUCIJE BI MORALE OTKRITI ŠTO DIJETE DOISTA ŽELI'
Ne ulazeći u konkretan slučaj, dječja pravobraniteljica Mila Jelavić smatra da bi u svakom postupku u kojem sud odlučuje s kim će dijete živjeti, trebali saznati i što samo dijete o svemu misli, želi i osjeća.
- Sud to mora svakako uzeti u obzir pri odlučivanju u daljnjoj sudbini djeteta. Dužnost je centra za socijalnu skrb i suda omogućiti djetetu da na odgovarajući način, u skladu sa svojom dobi i zrelosti, izrazi svoje mišljenje o tome, kako bi se utvrdile sve okolnosti i odlučilo u interesu djeteta - kaže pravobraniteljica. Dodala je da to ne znači da dijete samo može odlučiti gdje će živjeti nego da bi se trebala poštovati i njegova želja. Ravnateljica centra za socijalnu skrb kaže da su sve odradili u skladu sa zakonom:
- Daljnja sudbina djeteta regulirana je pravomoćnom odlukom Županijskog suda, s kojim ćemo i dalje surađivati.