Nakon što su ministar obrazovanja i znanosti Radovan Fuchs i radna skupina koja radi na pripremi smjernica za početak školske godine objavili da je za sad jedino sigurno da nastava počinje 7. rujna, ali ne i kako će ona izgledati, bivša ministrica Blaženka Divjak obrušila se komentarima na svojim društvenim mrežama.
- Puno je nestrukturirane rasprave, slabo prikrivenih interesa i nedostatka vizije u javnim raspravama oko načina izvođenja nastave u sljedećoj akademskoj i školskoj godini. Nažalost, iz rasprava se jasno vidi da se Akcijski plan za provođenje nastave na daljinu nije pročitao, jer da je, ne bi se otkrivala „topla voda“.
U sljedećoj tablici u lijevom stupcu su često postavljana pitanja koja mnogi stručnjaci i „stručnjaci“ postavljaju u javnosti, a u desnom su pitanja koja su temeljna i na koja, prema mojem sudu, treba prvo odgovoriti. Naravno svi želimo učenike u školama, ali želje nisu plan - navela je na svom Facebooku Blaženka Divjak o objavila tablicu s pitanjima:
- Kao podsjetnik prenosim dio Zaključka iz Akcijskog plana (Akcijski plan ima 40-tak stranica) koji je donesen početkom srpnja i itekako je relevantan jer daje podlogu za odgovore ili odgovore na pitanja iz desnog stupca. Sudeći po najavama stručnjaka vezano uz „drugi val“ pandemije i dalje je izgledno da neće cijelo vrijeme biti moguće da škole i visoka učilišta rade u punom kapacitetu. Stoga je razborito planirati da se iduće školske/akademske godine jedan dio nastave izvodi na daljinu i za to se treba pripremiti. Scenariji koji su razrađeni su sljedeći: nastava većim dijelom uživo, mješoviti oblik nastave (nekoliko modela), nastava pretežito na daljinu. Za svaki od njih treba prilagoditi tri glavna područja djelovanja: strateški pristup, opremanje i digitalizaciju i edukaciju za razne dionike. Namjenska sredstva osiguravaju se u manjem dijelu u državnom proračunu, a većim dijelom u Europskim fondovima za nabavu dodatne opreme i sustava, edukaciju, komunikaciju i podršku. Ulaganje u opremu i pristup internetu je nužno, ali potrebno je uočiti i najvažnije lekcije koje smo naučili tijekom ove školske godine vezane uz sam pristup učenju i poučavanju na daljinu te uloge i potrebe pojedinih dionika u tom sustavu. Ovdje ističemo potrebu za strukturiranjem nastave na daljinu te radnoga vremena učenika/studenata i nastavnika, izazove praćenja učenja i vrednovanja naučenog, podršku radu na daljinu u tehničkom, pedagoško-metodičkom i psihološkom smislu, kao i potporu ranjivim skupinama učenika i nastavnika. Nadalje, treba iskoristiti velike mogućnosti upotrebe nastave na daljinu bez obzira na to hoće li se ona široko primjenjivati kao u vrijeme pandemije. Naime, digitalna transformacija obrazovanja je nužnost i zbog potreba tržišta rada i pozitivno utječe na izjednačavanje prilika za sve u obrazovanju, a sada imamo vrijedna iskustva i alate te priliku za unapređenje kvalitete obrazovanja. Na kraju, ostavlja se i pitanje koji scenarij odabrati u određenom trenutku za provedbu u školama i visokim učilištima. Postoje dva osnovna skupa kriterija temeljem kojih se donosi odluka: dana epidemiološka situacija i uvjeti za izvođenje određenog scenarija u obrazovnom sustavu. Do sada su odluke ovakve vrste donosile primarno na temelju epidemiološke situacije, a uvjeti za izvođenje određenog scenarija utvrđivali su se i osiguravali „u hodu“. U potencijalnom drugom valu pandemije, potrebno je uzeti u obzir oba skupa kriterija. S obzirom na to da će se konačna odluka donositi tek početkom rujna, sada iz toga proizlazi da se uvjeti u obrazovnom sustavu trebaju pripremati za sva tri scenarija. To u praksi znači da se treba pripremiti za scenarij povezan uz najtežu situaciju, odnosno za izvođenje nastave pretežno na daljinu. Ta priprema uključuje organizacijske pretpostavke na nacionalnoj razini kao i detaljne planove u svakoj školi i visokom učilištu.