Nakon 4 g. suđenja, unutar kojih su dva vještačenja proglašena nevaljalima, završio je slučaj Riječka banka. Doduše, ne onako kako je trebao i kako su se oni željni pravde nadali. Bivši djelatnici banke oštetili su je za 98 milijuna i 200 tisuća dolara, a osuđen je samo bivši glavni diler banke Eduard Nodilo, i to na bijednih 6,5 godina zatvora. Ostalih pet optuženika oslobođeni su krivnje. I sama sutkinja nezadovoljna presudom prst krivnje uperila je u Državno odvjetništvo tvrdeći da nisu dobro pripremili optužnicu, pa nije imala izbora. No tko je zapravo kriv i koga bi sada trebalo prozivati? Već smo davno navikli na sudske gafove. Prema njima, ispada da je Hrvatska smiješna zemlja u kojoj se za ubojstvo dobije nekoliko godina zatvora, a uz dobro vladanje kazna se svede i na godinu dana. A ubojstvo je ipak najveći zločin koji bi sa sobom trebao nositi dalekosežnije posljedice nego, recimo, obična prijetnja ili sitna krađa. Ako pak šest djelatnika tvrtku ošteti za milijunske iznose, blago domaće pravosuđe uzda se u njihovo obećanje da takvo zlodjelo više nikada neće ponoviti. Umjesto klečanja na kuruzi, jedan od njih će kao žrtveno janje par godina odsjediti na račun poreznih obveznika, i to je to. I opet, tko je tomu kriv? Javnost koja nije organizirala prosvjede, nesposobni odvjetnici zahvaljujući kojima su osumnjičenici izbjegli pravdu, ili spori i nedorečeni pravosudni aparat koji znalcima omogućuje proklizavanje kroz propise?