Moramo li se bojati da bi i u nekoj od hrvatskih škola moglo doći do tragedije kao što je ona u Njemačkoj? Mladić je ušetao u školu i ubio 15 ljudi. Kako možemo biti sigurni da nekakav težak poremećaj neće nagnati i nekoga od naših učenika da "puknu" i počine masakr? Nedavno je i kod nas, u Trilju, 14-godišnjak ušetao u školu i ukrao dnevnike prijeteći nastavnicima lažnim pištoljem. Pištolj je mogao biti pravi, a učenik nestabilniji. Kamere po nekim od naših škola mogu pomoći u kasnijoj istrazi, ali nisu dovoljne da zaštite djecu od pomahnitalog ubojice. A on bi mogao doći u bilo kojem trenutku. Bi li zaštitari trebali stajati na ulazu u škole, a detektori metala "provjeravati nevinost" svakog djeteta? Jesmo li spremni živjeti u paranoičnom društvu i gledati svakoga kao potencijalnog ubojicu te prepustiti psiholozima da pronalaze luđake? U tom slučaju se postavlja pitanje je li dovoljna psihoterapija da netko tko je odlučio ubiti odustane od strašnog nauma, a još je veće pitanje je li u redu preventivno zatvoriti nekoga tko nije učinio ništa loše, ali je neki psihotest pokazao da je čovjek nestabilan. S druge strane, bi li se roditelji ubijene djece, pa i sve ostale, složili s tim da potencijalni ubojica šeće slobodno jer za sada nije učinio ništa loše?