U poslu mi nije bitna samo plaća, važno mi je da mirno spavam. Treba težiti boljem, ali i gledati ljude oko sebe. Ima onih kojima je puno teže nego meni, kaže profesor povijesti Milivoj Čekada (27), zaposlenik Zagrebparkinga. Povijest mu je oduvijek bila ljubav, no nakon završenog fakulteta nije mogao pronaći stalan posao u struci. Nije više želio financijski iskorištavati roditelje, pa se s prijateljem u svibnju prošle godine prijavio u Zagrebački holding. Bio je sretan zaposlivši se kao kontrolor parkinga i za dva tjedna rada dobio prvu plaću i novac za prijevoz.
Želju da se u životu bavi proizvodnjom žitarica nije ostvario ni diplomirani inženjer agronomije, Varaždinac Igor Proskura (45). Umjesto da proizvodi ječam i pšenicu, o čemu je sanjao, Igor je sretan što radi kao redar na varaždinskom groblju. Zadovoljan je uvjetima koje ima u tvrtki Varaždinski parkovi.
- Radim već pet godina kao redar na varaždinskom groblju. Obilazim ga biciklom, pratim što se događa na nadzornim kamerama i zadovoljan sam. Plaća mi je veća nego kod privatnika i redovita, a i odnos prema zaposlenicima u tvrtki puno je pristupačniji - pojašnjava Igor.
I Vesna Toplišnjak (33) inženjer je poljoprivrede. Ima višu stručnu spremu, a radi kao vrtlarica u tvrtki Varaždinski parkovi.
- Na fakultetu sam naučila puno i žao mi je što to znanje ne mogu primijeniti na ovaj posao. Međutim, zadovoljna sam plaćom i uvjetima rada. Posao mi je bitan jer se brinem o kćeri Doris (6) - rekla je Vesna Toplišnjak.
Suzana Jakovac u Zadru je završila studij arheologije i povijesti umjetnosti. Kasnije je magistrirala, ali iz neobjašnjivih razloga nije mogla i doktorirati. Oko toga se i spori s upravom Zadarskog sveučilišta. Trenutačno radi u osiguravajućoj kući.
- Ne smeta mi to previše. Samohrana sam majka i moram raditi. Kad nije bilo drugog posla, punih sam pet mjeseci radila i kao sobarica - ispričala je Suzana.