U zaseoku Trbounju nedaleko od Drniša živi 15-tak obitelji s prezimenom Kosor. Svi su od iste loze. Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije na čelu Trbounja bio je Niko Nine Kosor, pradjed Jadranke Kosor.
Na mjestu kapetana sela brinuo se o svim njegovim stanovnicima, a osobito o siročadi koja je u Prvom svjetskom ratu ostala bez ikoga. Niko Kosor bio je i poslovođa u rudniku boksita od kojeg je cijelo selo živjelo.
Jadrankini djed i baka po ocu, Jure i Ana, imali su šest sinova, među njima bili su Mirko i Vlado čija će djeca ostvariti političke karijere. Mirko je, naime, Jadrankin otac, a Vlado je otac Darinka Kosora, predsjednika HSLS-a. Mirko je odrastao u Trbounju, a u Drnišu je išao u gimnaziju. Visoku naobrazbu stekao je kod sinjskih franjevaca. Nema provjerenih podataka o tome kako je došao u Lipik, no prema nekim izvorima, radio je u Službi državne sigurnosti i preraspodijelili su ga u Pakrac.
Ondje je upoznao Zoricu Belan. Bila je učiteljica u Pakracu i Lipiku. Njezina obitelj bavila se kontinentalnim turizmom u Lipiku, a njezina majka Terezija nudila je smještaj za turiste. Mirko i Zorica su se zaljubili i vjenčali, a on je ubrzo u Čakovcu dobio mjesto profesora. Sa preseljenjem su pričekali dok trudna Zorica 1. srpnja 1953. godine nije rodila kćer, Jadranku Kosor. Samo šest mjeseci nakon porođaja malu Jadranku ostavili su kod bake Terezije, a mladi bračni par otputovao je živjeti u Čakovec.
U ovom dijelu priče o obitelji Kosor mnogo je nejasnoća i nepoznanica koje se Jadranka nikada nije potrudila razjasniti.