Pola milijuna stranica, gotovo 20.000 izdanja, fotografije, povijesne činjenice, tekstovi, karikature...sve to dio je velike digitalne arhive Večernjeg lista koja je neki dan ugledala svjetlo digitalnog svijeta. Na stranici https://arhiva.vecernji.hr/ nalazi se najveća digitalna arhiva izdanja nekih dnevnih novina u Hrvatskoj, ali i u regiji. Večernji list 1. srpnja obilježava 63 godine svog neprekinutog izlaženja, a to znači milijarde slova i podataka koji su digitalizacijom spašeni od zaborava i za koje neskromno možemo reći da su hrvatska nacionalna baština.

1. srpnja 1959. izašao je prvi broj Večernjeg lista. Na toj je pak, iz ove perspektive, uistinu povijesno vrijednoj naslovnici bila vijest o rekordnom padalinama u Zagrebu te tema o izmjenama krivičnog zakona. Bilo je tu i niz priča o tadašnjim političarima, a redakcijski kolegij prvoga se radnog dana sastao i sa Većeslavom Holjevcem kojeg je prvi glavni urednik Tomislav Golubović izvjestio kako će vrijedno i vjerno izvještavati o svim novostima iz Grada Zagreba. Do danas se ta tradicija nije promijenila i Večernjak je postao i ostao 'zagrebačka', ali i vjerodostojna nacionalna novina. Milijuni objavljenih stranica godinama se čuvalo u podrumima redakcije, ali i po knjižnicama diljem Hrvatske. Arhiva novina, znaju svi koji su ikada pokušali naći neku staru vijest, nikada nije bila adekvatno čuvana, uvijek je nešto nedostajalo te je za današnje okvire digitalnog svijeta bila gotovo nemoguća za pretraživanje. Sve to znali su i novinari te urednici Večernjeg lista.

- Svaki glavni urednik pa tako i ja pokušao je posložiti, prikupiti sve brojeve na jedno mjesto, digitalizirati te učiniti pretragu tekstova i važnih datuma jednostavnom i jasnom. S istom sam idejom došao i ja još prije 10 godina. Ideja je bila sjajna, no realizacija teška. Najteže mi je bilo kada sam ušao u staru Vjesnikovu u Slavonskoj i vidio da je dio te građe nestao, a dio naočigled propada. Činilo se da to bogatstvo nećemo uspjeti niti prikupiti, a kamoli digitalizirati, priča glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić. U pomoć je pozvao Sinišu Hančića, vrsnog fotoreportera, arhivistu, čovjeka slonovskog pamćenja, a kako se čini i isto takve upornosti. Iznio mu je ideju da prikupi, sistematizira te skenira sve brojeve od tog prvog famoznog dana 1959. godine do kraja 2003. Kasniji brojevi zbog drugačijeg sustava rada su digitalizirani i spremljeni na više različitih servera te je taj dio lakše posložiti.

- Priznajem, uistinu me veselio start projekta. Činilo mi se da će to ići koliko-toliko glatko. Međutim, ispalo je strašno komplicirano. Nedostajalo je hrpa brojeva. Mislio sam da ću ih naći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, no povijest je i tu bila neumoljiva. Poplave, požari...vjerojatno i ljudski nemar... i iako smo popunili dosta brojeva s arhivom NSK i dalje je puno togo nedostajalo...prisjeća se Hančić.

Potraga ga je vodila raznim knjižnicama, znanim i neznanim ljudima od kojih je posuđivao stare brojeve, ponekad i nepotpune, ali bolje išta nego ništa. Svaki se broj skenirao, obilježavao, stavljali su se pravi datumi, spremalo se, arhiviralo, peglalo.... Činilo se kao da posao nikada neće biti gotov.

- Kada smo skupili sve što smo našli ostalo je pitanje kako to učiniti korisnim, kako pretraživati, tehnologija koliko god nepredna bila nije uvijek imala odgovor na to kako odskenirati 'prave riječi' na muljavim, starim stranicama, prisjeća se Hančić. Ipak, znao je da se od ovako velikog projekata ne smije odustati. Znali su to i Klarić i direktor Večernjeg lista Renato Ivanuš.

- I sam sam karijeru započeo kao novinar Večernjeg lista. Znam koliko sam vremena proveo u legendarnoj Vjesnikovoj arhivi u neboderu u Slavonskoj tražeći neki stari podatak ili tekst. U rukama, odnosno na disku imali smo 50 godina novije hrvatske povijesti, znali smo da to moramo digitalizirati. Morali smo sačuvati to bogatstvo. Znao sam da, ako uspijemo, da ćemo kreirati 'google' prije Googla, prisjeća se Ivanuš. Nekako u to doba timu Večernjeg lista priključila se, na poziciji direktorice digitalnog poslovanja, Anamaria Todorić.

Zadatak da završi proces digitalizacije dopao je upravo nju. I ona je bivša novinarka pa zna što arhiva znači za novinare, reportere, medijske kuće, marketinške agencije....

- Kao mlada novinarka, prije googla, prosjedila sam mnoge sate u NSK-u ili Vjesnikovoj arhivi pokušavajući pronaći neki detalj iz biografije onoga o kojem sam pisala. S obzirom da sam studirala novinarstvo, stare novine su mi bile i izvor podataka za studij. Ipak, sa strepnjom sam otvorila disk koji mi je Hančić predao. Užasavala sam se onoga što me tamo čeka i bila sam svjesna da uopće ne znam tko bi od tih skeniranih stranica napravio nešto smisleno. U glavi mi je sve bilo jasno. Uzor je bila arhiva New York Timesa, jednostavna, ali pregledna, no činilo se da u Hrvatskoj nitko to ne zna napraviti, priča Anamaria.

Prijašnja suradnja ih je dovela do Globaldizajna čiji se tim odmah oduševio projektom. Imali su spreman sustav čitanja scanova i u relativno kratkom roku su ono što se činilo kao nepremostiv problem, razrješili te su udahnuli života starim i zaboravljenim materijalima...

Digitalna arhiva Večernjeg lista ovih je dana, kao najveći dar Večernjeg lista uoči skorašnjeg rođendana, predstavljena javnosti. Link na arhivu gotovo svih starih brojeva od 1959. do 2003. na naslovnici je portala Večernjeg lista. U hodu će se nadopunjavati svi brojevi koji nedostaju te brojevi od 2003. do kraja 2010. godine. Za sada je pristup arhivi moguć uz pretplatu, a modela su dva. Pretplata od tjedan dana te ona godišnja. Prva opcija stoji 49 kuna, a ova druga 359 kuna. Arhiva se može pretraživati po datumu te ključnim riječima.

- Osim što smo željeli sačuvati novine, željeli smo sačuvati i niz povijesnih podataka pa vjerujemo da će ova arhiva biti od pomoći ne samo našoj profesiji, očuvanju novinarstva već i studentima, učenicima te njihovim profesorima. U svakom slučaju ponosni smo što smo tradiciju Večernjeg lista sačuvali od zaborava. Ovo je ujedno i posveta generacijama Večernjakovaca koji su 63 godine stvarali tradiciju i uvijek vrijedno i istinoljubivo gradili naše profesionalno ime, zaključuje Klarić.