Nakon pet godina ljubavi Tomislav (26) i Antonia (23) Antolović iz zagrebačkog Markuševca vezu su ove subote okrunili vjenčanjem na tradicionalan način u narodnim nošnjama.
Pripreme za tradicionalno “vjenčanje iz snova” trajale su čak devet mjeseci jer su skoro sve detalje na nošnjama izrađivali sami. Vjenčali su se u crkvi sv. Šimuna i Jude Tadeja u zagrebačkom Markuševcu, a u svadbenoj povorci bilo je 60-ak gostiju, koji su bili odjeveni u nošnje zagrebačkog Prigorja.
Tomislav je nastavnik praktične nastave u srednjoj školi, a Antonia studentica religijske pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Cijeli život bave se folklorom, pa kažu kako im ovo nije bila neobična odluka.
- Volimo hrvatsku tradiciju, pa smo željeli iskazati poštovanje prema precima i tradicionalnim običajima. U organizaciji svadbe najviše su nam pomogli suprugini roditelji. Gosti su bili iznenađeni našom odlukom, ali prihvatili su je i bilo im je vrlo drago zbog nas - rekao nam je Tomislav koji je svoju Antoniu zaprosio u Sarajevu bakinim prstenom. Bijeline su od baka i djedova, a neke su stare i do 100 godina. Mladoženja je za svadbu obukao nošnju koja se sastoji od bijeline, lajbeka (crveni prsluk), petekruneca (kravata), broša, surine (kaput), kitica, bisernjača (dva kruga ukrašena srebrnim trakama), na nogama je imao čizme, a na glavi škrlak (šešir).
Mladenka je nosila nošnju koja se sastoji od rubače (bijelina), oplečja (košuljica), fertuna (pregače), vunice (marama) koja na sebi ima čipku, a na to idu dva rupčeka i petekrunec.
- Od ukrasa nosila sam privezač (mašna), zapunjet (traka koja povezuje rubaču i oplečje) te na to ide bisernjača (ukras na sredini koji je u obliku srca, na sebi ima trake i srebrnu žicu). Također sam nosila i đunđ (ogrlica od koralja). Na ramenima sam imala šumeči (privezači - 2 mašne na ramena), a na leđima svezice (trake u raznim bojama). Na nogama sam nosila šavrone, a na glavi krunu, po čemu sam se razlikovala od ostalih djevojaka. Kruna se sastojala od tri dijela: parte (traka koja ide iznad šiški), kite (6 kita - ukrasi za kosu) i vijenca (ukrasna kugla) - opisala nam je Antonia. Kaže kako je sama radila vijenac jer to više nitko ne radi. Željeli su nošnje prikazati što originalnije, materijal im je bilo teško naći, pa su se snalazili kako su znali. Po svezice su išli čak do Slovačke jer ih u Hrvatskoj nema.
- Želimo da ovaj naš primjer prate i ostali. Bili bismo presretni kad bi se barem jedan par godišnje odlučio na tradicionalnu svadbu - kaže Antonija.